Još malo pa će lito, lipo je ugrijalo, a niki se bome već i kupadu. Ipak, najviše ih se samo skine u mudantine i pomalo sunča, da uvatidu crnilo pri lita, da i‘ litnje sunce ne ispeče. U jednu valu dida seja na šugoman, stavija kapu naglavu i gleda svoga maloga nasljednika kako se igra u plićaku... Uči ga stari da po stinaman i sikan traži nanare i prilipke, ako šta nađe bi‘će in dosta barenko za marendu. Mali je vridan, napunija je već skoro po kesice...
Odjedanput mali lovac skoči, maše rukan i viče:
– Dida, dida! Vidi, vidi!
– A šta si naša, je li kojega ježinca? Nemoj se nabost...
– Nije, nije, nego jednu školjku, vidi šta je lipa, ala šta se sjaji.
– Neka vidin. Ma bravo, to ti je Petrovo uvo! Ali zapanti, to ni školjka nego – puž.
– Stvarno, ova školjka, ovi puž, baš malo i sliči na uvo.
– Nego šta.
– Ali dida, onda je ovo desno Perino uvo.
– Asti, a kako znaš?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....