Prvi spomen ribarstva u Hrvata datira iz desetog stoljeća i odnosi se na Sali i Dugi otok, a mene je strah da Sali i Dugi otok ne postanu i prva lokacija bez ribe! Koćarice i plivarice će na ovaj način uništiti riblju mlađ, pa onda nitko neće imati ribe, upozorio je na nedavnoj Konferenciji o održivom razvoju i akvakulturi saljski načelnik Zoran Morović, piše Zadarski.hr.
- Kanal između Dugog otoka i Ugljana i Pašmana bi ribarima trebao biti na dispoziciji kada je loše vrijeme i kada ne mogu izaći na otvoreno more, ali u stvarnosti se događa nešto drugo: kanal svijetli kao Las Vegas čak i po lijepom vremenu i bonaci kad otočani vide i po desetak ribarskih brodova u kanalu! Svatko, pa valjda i inspekcije, na aplikaciji mogu vidjeti o čemu se radi i koliko je brodova i kada u akciji. Jednostavno, to je zbog troškova za naftu, vlasnicima brodova neusporedivo jeftinije nego izlazak na otvoreno more, pa love u kanalu, kaže Morović pokazujući nam snimke od prije nekoliko dana.
- Evo, ova je fotografija napravljena prije dva dana i jasno se vidi da je bonaca, ali se vide i tri broda s upaljenim svjetlima. Bilo ih je više, ali još nisu upalili svjetla. Ponekad imamo osjećaj da je kanal pun koćarica. A šteta je ogromna. Lokalni ribari su mi poslali fotografiju s lopatom liganja, valjda ih treba sto za jedan kilogram. Nije bolje ni sa srdelom: nekada ih je u kilogramu bilo 30, a sada su toliko sitne da ih je 70. To je katastrofa, plaši se načelnik Morović i predlaže rješenje:
- Riblji fond nam je u takvom stanju da bismo u „našem kanalu” trebali zabraniti izlov! Kao što je napravljeno u kanalu između Paga i Lošinja, a taj je kanal dublji od ovog između Dugog otoka i Ugljana i Pašmana. Takav smo prijedlog prije 15-ak dana uputili Ministarstvu, Gospodarskoj i Obrtničkoj komori i na brojne druge adrese, jer ovo što sada imamo je nadolazeća katastrofa, uvjeren je Morović.
Saljski načelnik je, makar među svojim otočnim kolegama, jedini koji diže glas protiv „Las Vegasa u kanalu”, pa ga se, čulo se to i na spomenutoj Konferenciji, naziva populistom koji se ovakvim istupima želi dopasti biračima i rekreativnim i sportskim ribarima.
A onda se vuče paralela s SAD gdje dnevna ribolovna dozvola navodno košta 80 dolara i možeš uloviti dva kilograma ribe, dok je kod nas godišnja dozvola 500 kuna, a dopušteni dnevni ulov je pet kilograma.
U kuloarima se sportske ribolovce optužuje da love samo kvalitetnu bijelu ribu koja kasnije završi po restoranima. „Lopata Morovićevih liganja” ne može biti argument, uvjereni su ribari, jer je riječ o o svega nekoliko postotaka u njihovom „miješanom ulovu”.
Oni tvrde da su izlasci na kanal sasvim sporadični.
- Može gospodin Morović svoju priču podići i na nacionalnu razinu, ali će to ostati čisti populizam kojim se želi dopasti svojim biračima i sportskim i rekreativnim ribarima! Treba znati da dopunski ribari žive na otocima i dobro su došli u ribarski sektor. Naši ribari za izlov na raspolaganju imaju svega 20 dana mjesečno ili 180 dana godišnje, a lovostaj je u siječnju i veljači, kada je „pik” srdele, te u svibnju zbog „pika” inćuna. Međutim, zbog nepovoljnog vremena, u praksi se iskoristi maksimalno 155 dana godišnje. Bez izlova u unutarnjem moru, preko zime i za lošeg vremena na otvorenom moru, taj broj dana bi pao na svega 120. Pritom, u ulovnom sektoru male plave ribe zaposleno je oko 15.000 ljudi, uključujući i ulov i preradu i ribe i usluge. Tim ljudima treba isplatiti plaće, treba platiti PDV i sve druge obaveze, iznosi stavove i interese ribara Ivan Birkić, predsjednik Udruženja ribarstva i akvakulture pri HGK.
- Saljani upozoravaju da se pretjerano izlovljava u kanalu...
- Ribari moraju ispuniti propisanu kvotu dana izlova kako bi stekli autorizaciju i dozvolu za ribolov u naredne tri godine, pa tu kvotu ispunjavaju i izlovom u unutarnjem moru. Te su zone, a jedna od njih je i kanal između Dugog otoka i Pašmana i Ugljana, određene u suradnji sa znanošću i Ministarstvom u svakoj jadranskoj županiji i prilagođene su broju lokalnih ribolovnih jedinica. Od 2014. zatvoreno je 30 posto nacionalnog mora, kako zbog regulative EU, tako i zbog zaštite određenih područja na zahtjev ribarskog sektora, a upravo u Zadarskoj županiji taj postotak je najveći. Cijela problematika je zakonski dobro određena i regulirana, izjavio nam je Ivan Birkić.