Triba li Splitu akvarij? Evo se poteglo pitanje koje je u “Slobodnoj” predstavilo Ekološko društvo “Picigin Bačvice”, predlažući da se konačno uredi akvarij u prostoru za akvarij u kupališnoj zgradi na Bačvicama izgrađenoj prije 27 godina.
Sada iz akvarija koji više sliči na betonsko sklonište izlazi “Konstruktor” koji ga je renta za skladište, a bile su tamo postavljane i neke izložbe, čak se sićamo i jednoga koncerta Arsena Dedića.
Sitili smo se izjave projektanta kupališne zgrade Ante Kuzmanića, koji je toliko razočaran izgledon i sadržajima objekta koji je triba bit nešto sasvim drugačije, a pritvorija se u veliki dnevno-noćni ugostiteljski klub bez javnih sadržaja – da bi najbolje tribalo sve srušit kad već ne sliči ni na šta.
Takvi smo mi u Splitu, vatreni. Ipak, kad su se strasti smirile proćakulali smo s arhitektom Kuzmanićem, da nas siti šta je zamišljeno u tome akvariju.
Ko je bija po svitu moga je vidit velike akvarijske komplekse, ka recimo u Lisabonu, Genovi, Monte Carlu... To su cili kvartovi od cakla i vode. Morski svit na suvome. Teško da bi in Split moga konkurirat sa svojih dvi iljade kvadrata, ali...
– Sve ovisi o programu, o onome šta smo zamislili i predvidili unutra, a da bi bilo šarmantno i privlačno ne mora bit superekskluzivno i preskupo. U genovskoj gradskoj luci koju je projektirao legendarni Renzo Piano, a sve u čast Kolumbovih otkrića, akvarij je zamišljen tako da predstavlja mora i organizme sa svih strana svijeta, i to je strašna tehnologija. U Lisabonu je također suvremeni i skupi pristup, ali više zabava, dok bi možda najstariji akvarij u Monte Carlu nama bio i najbliži. Iskoristili su priču oko Cousteauova nasljeđa, s puno tropskih ribica, vidiš samo te boje...
Mi smo program osmišljavali s našim Oceanografskim institutom, zamisli smo ga kao posvetu jadranskim vrstama, postavila bi se zbirka školjaka, a bilo je i ideja da se izlože ribarski alati i tradicijski brodovi, uz trgovinu. Možda bi Splitu to bilo i dovoljno, nekako smo pretpostavili da će zimi doć dida s unucima da uče o našim ribama i vide ih uživo, a liti bi se pridružili i turisti. Puno godina je prošlo i mogle bi se uključiti i nove ideje. Nije samo stvar veličine nego i ideje. I naravno volje – smatra arhitekt Kuzmanić.
Koji ipak sumnja da su gradske vlasti spremne za bilo koju inicijativu da bi se vrijedni gradski prostor konačno priveo svrsi i namjeni. I vratio, barem dijelom, građanima.