Istinitost izreke da su susreti i putovanja najbolji način za razbijanje stereotipa i predrasuda, potvrdila mi se i prigodom posjeta Istanbulu. Turska kava i duhan, dva najturskija pojma, prvi su pali kao žrtve susreta s ovim gradom. Poslije par kofeinskih razočaranja, prebacio sam se na ono što tamo svi piju – čaj. A kad sam ostao bez upaljača, uvidio sam da i izreku puši ko Turčin treba korigirati. Žicao sam po ulici vatre, ali bez uspjeha, sve nepušači.
I one druge predrasude su pale. U gradu gdje zbroj stalnih stanovnika i onih koji jutrom dolaze u njega, a uvečer se vraćaju u okolna mjesta, više od četiri puta premašuje broj stanovnika Hrvatske, bez straha sam prelazio najšire ulice, a ne pamtim ni da sam čuo da neko nekom nervozno trubi.
O kakvom je prometu riječ...