Oj koteru, diko od brodova,
u tebe je razbivena prova
Pod zimicom živio si dosti,
pod zimicom sad ostavljaš kosti...
Tako je moja nona Marija pjevala o starome drvenome kuteru koji je početkom 20. stoljeća bio vezan u Milni, pred velikom smokvom zimicom, da bi ga na kraju puta, razbijena pramca, vlasnik na tome istome mjestu potopio u modri grob. Takva dostojanstvena smrt za časnoga starca bila je dio kulture življenja s morem i brodovima na cijelome Jadranu.
Bešćutno nasilje
Kakve li razlike od današnjega nasilja nad drvenim brodovima koje se uništava i drobi bagerima, krca u kamione i odvozi na deponije. Ima li boljega primjera od tužne sudbine broda Lipi škoji? Pretvoren u hrpu otpada u Lamjani, nestao bi bez traga da vijest nije objavljena na portalu Slobodne Dalmacije. Povod je t...