Škarpina je danas jedna od najizlovljenijih riba u Jadranskom moru, a samo rijetki se hvale njenim ulovom. O tome nestaje li ova nekad popularna riba iz našeg mora, piše Novi list.
Za škrpinu možemo reći da je prava riba, vrijedna ribarske pažnje i gurmanskih uzdaha. Bez sumnje jedna od najpoznatijih riba Jadranskog mora. Jedni će reći da je lijepa, a s druge strane čut ćemo suprotnu tvrdnju da je neugledna, puna bodlji, pomalo robusna i, za neoprezne, opasna. Ribolovcima je u svakom slučaju atraktivna i draga lovina, posebno kad se ulovi kakav veći ili veliki primjerak.
Nažalost, škrpine su danas rijetke i male, o trofejnim primjercima da ne govorimo. Maksimalno škrpina naraste do 5,5 kilograma težine i 66 centimetara duljine. U današnje vrijeme rijetko se love primjerci škrpine duži od 40 centimetara, dok joj se prosječna težina kreće između 25 i 30 dekagrama, a dužina između 27 i 32 centimetra.
Novim Pravilnikom o zaštiti riba i drugih morskih organizama i kriterijima za utvrđivanje visine naknade za počinjenje štete, za škrpinu je propisana minimalna referentna veličina od 25 centimetara.U Jadranu je danas škrpina jako ugrožena vrsta i moramo je čuvati ako želimo da je lovimo i ubuduće. Zbog toga bi trebalo maje primjerke s udice vratiti u more, a podvodni ribolovci na takve ne bi trebali pucati. Također, trebalo bi je poštediti krajem proljeća i u većem dijelu ljeta, jer je to vrijeme njena mriještenja. Savjesni ribolovci tako postupaju i to bi im se jednom moglo vratiti boljim ulovima.
Ribolovci kažu da veliku škrpinu sada mogu vidjeti samo na peškariji, ako je dovezu iz Maroka.
Rijetki se, također, moraju mučiti kad im se škrpina zaplete u mrežu, malo su kome prsti izbodeni od škrpine.
Na Crvenom popisu ugroženih riba Jadranskog mora, što ga je svojedobno izradila grupa znanstvenika iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, škrpina je svrstana u grupu "gotovo ugroženih vrsta", u kojoj se nalazi 19 riba. U dokumentu što je napravljen za potrebe Državnog zavoda za zaštitu prirode, nalaze se 123 vrste svrstane prema stupnju ugroženosti. Ribe su podijelili u kritično ugrožene, ugrožene, osjetljive, gotovo ugrožene, najmanje zabrinjavajuće, te nedovoljno poznate vrste. Danas bi, vjerojatno, preraspodjela ugroženosti bila drugačija, s više vrsta u kritičnijim skupinama. Naši znanstvenici smatraju da bi, u cilju povećanja zaštite, minimalnu lovu dužinu trebalo povećati na 30 centimetara.