Jedan Kaštelanin na privremenom radu u Sloveniji toliko je bio fasciniran nizozemskim tradicionalnim sloepevima da ih je prije desetak godina uvozio i intenzivno promovirao u Hrvatskoj. Kao istinski zaljubljenik u nautiku i jedrenje bio je oduševljen konceptom koji i korpulentnijim putnicima omogućava puni komfor na trupovima male dužine.
Inače, ti nizozemski tradicionalni brodovi prvenstveno namijenjeni laganoj plovidbi po riječnim kanalima evoluirali su i u sve većem broju počeli osvajati europsko tržište napuštajući sigurno kopneno okruženje. I dalje zadržavajući prepoznatljive vanjske linije, najveće promjene su napravljene u pogonskom i podvodnom dijelu kako bi se mogle svladavati i zahtjevne morske prepreke. Mali dizelaši i električni motori zamijenjeni su snažnim benzinskim Z-nogama i u posljednje vrijeme najmodernijim V8 pentama, poput Maxime 840 na našem testu.
To je, naime, posljednja akvizicija u floti Yacht Centra Baotić, u puno pogleda neobičan svat vrijedan detaljnijeg predstavljanja. Priliku smo iskoristili uoči Dalmatia Boat Showa gdje je brod bio jedan od zapaženijih izložaka.
Nizozemski škver u ponudi ima dvadesetak sloepeva i tendera, od klasičnih do ultra modernih, dužine od pet do 12 metara i najveće snage od nevjerojatnih 2x400 konja. Maxima 840 Tender je po dimenzijama (840x280 cm) i Mercuryju od 300 konja taman na sredini ponude. Veliki motor je možda najintrigantniji dio priče jer je skriven pod krmenim sunčalištem i nimalo ne kvari sloepastu formu broda. To naoko genijalno dizajnersko rješenje posljednjih godina je proizvođačima uštedjelo velike novce na razvoju i instalacijama, no moglo bi biti problema sa zrakom.
U plovidbi to nije problem, ali dok brod stoji s motorom u leru ispušni plinovi, pogotovo s pogonom velike zapremnine, ne stignu se probiti kroz predviđene rupice pa svakako treba razmisliti o učinkovitijoj prisilnoj ventilaciji. Čuli smo usput i priču o modelu drugoga škvera koji je zbog nezgodnog kuta prskanja valova unutar te, nazovimo je strojarnice, nezgodno zalijevao usis zraka na kapi motora.
Prostor za odmor
Svakako, jedna od prednosti poklapanja motora je smanjenje razine buke što je vrlo važan faktor kod ocjene razine komfora. A to je ono što Maximu čini kraljicom u klasi jer ima izvrstan prostor za 12 putnika u C kategoriji plovidbe. Povišeni bunker nad motorom s krme priječi pogled na kokpit, no čim prođete 60 cm širokim prolazom s tapeciranim bokom niz dvije stepenice ulazite u pravu oazu za dnevne transfere. Naime, odmah je jasno koja će biti primarna namjena broda jer malo koji konkurent od osam metara nudi ovakav dnevni boravak.
Visoke bočne stranice i mesnate tapecirane obloge pružaju siguran osjećaj i za ture do pučinskih otoka. Kad se stigne na odredište, sredina se može popuniti dodatnim jastucima za prostran ležaj. Uz krmeno sunčalište za troje, formata 190x190 cm Maxima zbilja nudi puno prostora za odmaranje. Središnje postavljeni ovalni stol (80x40 cm) služit će i kao točka oslonca za dio putnika dok će drugi sigurnost potražiti na centralno postavljenoj skiperskoj konzoli s pravim inoks rukohvatom.
Da bi svi putnici bili sigurni od prskanja mora, vjetra i sunca brine se trodijelni meki krov, spoj sprayhooda i dvaju biminija. Svaka sekcija je priča za sebe, vrlo čvrsta, no nepraktična za brzu montažu jer ima dosta dijelova konstrukcije. To parcijalno otvaranje omogućava prilagodbu specifičnoj potrebi iako bi za svakodnevno korištenje efektnije bilo da se može složiti iz jednog poteza. Konstrukcija je složena za unutrašnju visinu od 180 cm iako nema razloga zašto ne bi bila desetak centimetara viša.
Po sredini kokpita su dva povišena bloka, u desnom je pod poklopcem lavandin s izvlačivim hladnjakom od 70 litara, a u lijevom je hladnjak s okomitim punjenjem, oba lako dostupna. Preko desnog se kao treće stepenice može popeti ako brod rivi pristaje bočno. Po bokovima se inače teško može hodati jer je širina svega desetak centimetara. Put do pramca ide kroz sredinu kokpita i za to je potrebno skinuti središnji jastuk. Iza tvrde podloge jastuka su uska dvokrilna vrata za pristup pramčanom spremištu odnosno toaletu visine 160 cm. U nekim jedrilicama bi se sličan prostor možda i proglasio skiperskom kabinom jer ima dva metra dužine i 80 cm širine, no ovdje je sve ostavljeno prazno što je dijelom neiskorišten potencijal. Neke police i bisage bi značajno olakšale odlaganje u ovako dubokom prostoru.
Centralna pozicija
Dok je poklopac kabine zatvoren preko njega se može prijeći na putu do pramca s poklopljenim vitlom i ukopanim sidrom. Bočne ograde ni rukohvata nema pa treba biti pažljiv kod penjanja i kretanja oko pramca. Krma također nije predviđena za veliku šetnju jer je širina platforme svega 45 cm što je u današnje vrijeme metarskih prevjesa prava rijetkost. Ljestve su lijepo uklopljene u trup i otvaraju s pritiskom na dugme, a pored njih su ispod poklopca ručica tuša i utičnica za obalnu struju.
Skipersko mjesto je po sredini broda s volanom promjera 55 cm gotovo jedriličarskih dimenzija za iznimno lagan osjećaj upravljanja snažnim motorom. Joystick pramčanog potisnika je s lijeve strane konzole, a u sredini radio i višenamjenski Garminov ekran dijagonale 20 cm sa svim povezanim informacijama. Ručica gasa nije postavljena bočno na konzoli kako bi se u prvi mah očekivalo, već na vrhu čime je sigurnija od slučajnog zapinjanja. Centralna pozicija upravljanja je idealna i s nakošenom konzolom najbliža osjećaju za gumenjakom. Zbog niskog položaja sjedenja proizvođač isporučuje višenamjenski pomični naslon za ruke na kojem smo sjedili za vrijeme plovidbe. S obzirom na to da je trup težak samo dvije tone, s 300 konja se zbilja lako zabaviti. Prigušeni zvuk motora dodatno potiče na turiranje.
Gliserski trup s oštrim pramcem i malim V odličan je za naše jadranske uvjete, veselo preskače valove i udobno naliježe u okretima. Glisirajući smo se vrtjeli u krugu od 15 metara što je zaista odličan rezultat. Na testu nas je bilo dvoje, ali dodatna težina putnika će mu sigurno još dati na stabilnosti.
Mala potrošnja
Doznali smo kako je na transferu iz Biograda Maxima do Segeta stigla po jakome jugu i moru stanja tri. Brzina nije bila velika, 8-9 čvorova, ali zanimljiv je podatak da toga dana trajekti nisu isplovljavali. Za vrijeme testa je bilo nešto juga i malo valova tako da smo stigli do 36 čvorova od mogućih 40 u idealnim uvjetima. Na dvije trećine gasa lagano ide preko 20 čvorova i troši litru i pol goriva po prijeđenoj milji. S ugrađenim spremnikom od 270 litara to bi bila teoretska autonomija od 180 milja, a s punim teretom i srednjim uvjetima na moru nekih 150 milja. Dobro projektiran trup i visoki bokovi osiguravaju plovidbu bez prskanja, čak i kad smo za potrebe snimanja skinuli sprayhood.
Na kraju se osvrnimo na cijenu testiranog broda od 157 tisuća eura, u što je uključena sva dodatna oprema. Gledajući cjenik najskuplje su tende, obloge od permateeka, sidro, elektronika, te hladnjaci. Ugrubo, trećina cijene otpada na trup (53 tisuće eura), trećina na motor s pripremom (46 tisuća), a trećina je u dodatnoj opremi. I s manje opreme i slabijim motorom Maxima bi bila funkcionalan transporter, a ovako skockana prava je kraljica komfora.
