StoryEditor

čvrsti veteraniGdje su ‘gradovi‘ rođeni u Uljaniku prije 65 godina? Novi Sad zablistat će u novom ruhu u Napulju, naš kroničar istražio je što se dogodilo s ostalima

Piše Marijan Žuvić
29. siječnja 2021. - 08:37

Najbolji od najboljih na opjevanoj talijanskoj turističkoj rivijeri okupili su se oko internetskoga portala Naplesfinest da bi pokazali upravo to – Najbolje od Napulja. I u svom tom rogu obilja pomorskoga grada i regije, gle čuda, samo je jedan brod! Superluksuzna Patrizia prepoznatljive ljepote davnih pedesetih godina 20. stoljeća, koja vas vodi na Capri, u Sorrento, Amalfi... Ma gdje god vas želja vuče.

Detalji govore da sve hvale iskazane u opisu toga broda nisu pretjerane. Uistinu, takvo što odavna nismo vidjeli. A nismo ni mogli jer upravo takva, čarobna Patrizia, i ne postoji! Tu su tek dojmljive kompjutorske simulacije koje kazuju kako će brod izgledati kad zaplovi jednoga lijepoga dana. Još je veća zagonetka gdje je sada stara i stvarna Patrizia, koliko su odmakli radovi na stvaranju nove vladarice Napulja, kad bi i uživo mogla zaploviti...

Na mrtvome vezu

Ni nakon tjedana potrage i propitkivanja svih nam dostupnih talijanskih izvora, na ta pitanja nemamo pouzdan odgovor. No, dobro, upitat će se mnogi čitatelji Otvorenoga mora, što je ta napuljska Patrizia nama toliko važna? Oni stariji će, vidjevši njezin kompjutorski lik, odmah prepoznati jedan od nekadašnjih Jadrolinijinih gradova. Jer to je dobri stari Novi Sad, sada već 65-godišnjak!

U desetak godina koliko je, pod imenom Patrizia, bio na mrtvome vezu u starome dijelu luke, postao je prepoznatljivim dijelom napuljske panorame. Sve više oronuo i sa sve više ruzine, činio se svakim danom bliže rezalištu. I onda obrat: nekadašnji će Novi Sad postati Naplesfinest brod. Istinabog, ne znamo kad će to biti, no vrijedi biti strpljiv. Jer nadasve veseli što će i nakon toliko godina jedan od slavnih gradova nastaviti ploviti, a nije nimalo nerealno očekivati da će – doživjeti stotu!

Pod dojmom tjeskobne i nadasve skupe propasti svekolike hrvatske brodogradnje, danas se posve zaboravlja da je prije 65 godina ozračje bilo posve drugačije. U bitki za stvaranje nove bijele flote brodograditelji su činili čuda, rokovi gradnje bili su nestvarno kratki, a kvaliteta brodova potvrđuje se i danas. Bila je to prava plima bijelih brodova s domaćih navoza, a na vrhu vala bijahu četiri grada iz pulskoga Uljanika.

{embed_photo}1516684{/embed_photo}

Njemački motori

Jadrolinija je koncem 1953. godine naručila kvartet tada najsuvremenijih brodova za brzu dužjadransku prugu. Bila su to vrhunska plovila: dugi 57,7 i široki 8,8 metara mogli su primiti 500 putnika, a zavidnom brzinom od 15 čvorova pokretala su ih po dva originalna njemačka MAN-ova stroja od ukupno 1500 konjskih snaga. I sva su isporučena u samo četiri mjeseca, od 5. ožujka do 30. lipnja 1955. godine! Redom su zaplovili Osijek, Novi Sad, Mostar i na kraju Maribor.

No, tim brzim i skladnim gradovima Jadran kao da nije bio suđen. Već 1966. uprava Jadrolinije odlučuje prodati Mostara i Maribora, dakako na veliku žalost pomorske javnosti. Novi Sad je bio pošteđen do 1972. godine, kad je i on otišao. Ali ne predaleko, tek na drugu obalu Jadrana.

Kupila ga je tvrtka Navitur Societa di navigazione turistica Riminese iz Riminija i dala mu ime Patrizia, koje će, za divno čudo, nositi gotovo pola stoljeća. Vrlo brzo postao je popularan na đitama duž talijanske obale.

Lloyd'sove knjige bilježe da je brod 1977. kupio Francesco Severio Aponte, no rute nije mijenjao sve do 1985. godine. Tada iz Jadrana odlazi na drugu stranu talijanske čizme, u Tirensko more.

Novi mu vlasnik postaje tvrtka Navigazione libera del Golfo S.p.A. koja održava sve važnije brodske linije u Napuljskome zaljevu. Teško da bi bila poznatija i nešto dalje da joj osnivač nije stara pomorska obitelj Aponte iz Sorrenta. A njezina je i kompanija Mediterranean Shipping Co. (MSC), uz danskoga Maerska, najveći kontejnerski brodar svijeta.

Dodana krmena rampa

U društvu starih klasičnih brodova, kakvi su bili Mergellina, Santa Maria Luntana ili Santa Maria del Mare, Patrizia neumorno brodi opjevanim zaljevom. Jedina vidljiva razlika od jadranskih dana jest krmena rampa za ukrcaj desetak automobila. Ipak, putnicima je sve manje stalo do starinske ljepote i elegancije, pa linije preuzimaju veliki i brzi jednotrupci. Patrizia je sve češće, a onda i trajno na mrtvome vezu. Jednu od njezinih posljednjih fotografija je u listopadu 2017. godine snimio nama dobro znani Malcolm Cranfield.

Polovicom 2018. stiže informacija da je nona Patrizia napustila svoj napuljski vez i da je otegljena u rezalište. Vrlo tužna, no i očekivana vijest. Alarmiramo naše talijanske izvore i eto odgovora: Lažna uzbuna! Patrizia neće u rezalište, otišla je na uređenje u brodogradilište. Gdje, što i kako, ostaje neznano. Nad nekadašnjim Novim Sadom nadvila se šutnja, koja će potrajati sve dok se nisu pojavile kompjutorske vizije nove stare Patrizije.

{embed_photo}1516676{/embed_photo}

Napuljska je luka, kao malo koja u svijetu, pravi labirint brodogradilišta, brodova i plutajućih dokova. Tu se uvijek nešto gradi i popravlja, kroji i prekraja, pa pojava nevelikoga putničkoga broda poput Patrizije svakako nije bio događaj vrijedan pozornosti. Naši talijanski izvori uvjereni su da se brod nije maknuo iz napuljskoga labirinta, jer su se svi planirani radovi mogli bez teškoća tu i obaviti.

Što će se i kako raditi, odredio je znameniti talijanski dizajner jahti Valerio Rivellini. Njegovo angažiranje pokazalo je da obitelj Aponte neće štedjeti pri pretvaranju none Patrizije u mlađahnu ljepoticu. Valerio Rivellini je gotovo u cijelosti sačuvao izgled nekadašnjega Novoga Sada, ali je unutrašnjost po mjeri jet seta 21. stoljeća. Nismo uspjeli saznati kada je Patrizia trebala primiti prve goste, no u vremenu korone rokovi i datumi ionako ništa ne znače.

Prema podatcima iz Italije, sva su brodogradilišta u napuljskoj luci zatvorena još od početka pandemije, a kad će se vratiti poslu, nitko i ne pokušava nagađati. S druge strane, sve da je brod i dovršen, koga bi vozio u sadašnjim okolnostima? Ne vrijedi biti nestrpljiv: zaplovit će nona Patrizia!

Na pješčanom sprudu

A gdje su ostali Jadrolinijini gradovi rođeni u Uljaniku prije 65 ljeta? Jedan je na pješčanome sprudu pred ekvadorskom lukom Guayaquil, drugi je na čvrstome vezu u Rijeci, a treći je već ušao u pomorske kronike po svojim neobičnim poslovima. Kad je Jadrolinija 1966. odlučila prodati Mostara i Maribora, grčki brodovlasnik Christos Coulouvatos požurio je za male novce kupiti ta dva odlična broda. Nazvani Meltemi I i Meltemi II u njegovoj će floti ostati mnogo dulje nego pod oznakama Jadrolinije.

Brod Meltemi I, nekadašnji Maribor, zapeo je za oko ekvadorskoj tvrtki Jorge Macchiavello Tours, pa je 1977. godine otplovio čak do Galapagosa (!) No, u svibnju 1984., kao jedini od četvorke našao se u pomorskim crnim kronikama. Pod imenom Neptuno zapalio se u luci Guayaquil, požar i nije bio strašan, ali su ga vatrogasci zasuli s toliko vode da mu je svakoga trena prijetilo potonuće. Da se to ne dogodi u samoj luci, pomorske su vlasti naložile da se brod otegli na otvoreno more i tamo potopi. No, nekadašnjem Mariboru nije bilo suđeno da potone. Prevrnuo se bokom na pješčani sprud i još se tamo vidi.

Meltemi II, naš Mostar, ostao je kod Coulouvatosa punih 17 godina, ali ni nakon prodaje nije napustio Grčku. Nazvan Apollo I nastavio je ploviti Egejskim morem pod poznatom zlatnom djetelinom, znakom tvrtke Epirotiki Lines. Ipak, četiri godine poslije otplovio je na – Temzu.

{embed_photo}1516678{/embed_photo}

Premda tada star 32 godine, bio je idealan za zadaću što mu je namijenila tvrtka Arbuthnot Leasing International: otmjeno okupljalište londonske elite. Dobio je luksuzne salone i kabine, restoran i barove, konferencijsku dvoranu, ali i prestižno ime – Prince Albert.

Ploveći salon namještaja

Godinama je bio ukras Temze, no došli su neki novi brodovi, pa je Prince Albert 2002. otplovio na mrtvi vez u Liverpoolu. Britanci koji s brodovima znaju, u njegovom su zapuštenom i starom liku prepoznali pravi brod za ploveću izložbu. I tako se rodio Harmony II. Premda opisan kao megajahta, brod je imao posve neobičnu zadaću – postao je ploveća izložba pokućstva.

Kupila ga je, naime, tvrtka Pedley Furniture iz gradića Saffon Waldena u grofoviji Sussex, najveći britanski proizvođač namještaja izrađenoga po narudžbi. Brodu je velikim dijelom vraćen njegov izvorni izgled, a uklonjeni su mnogi sadržaji i dodatci po kojima je Prince Albert bio poznat.

No, kako kaže stara izreka, svako čudo za tri dana, pa tako je bilo i s Mostarom kao plovećim izlogom vrhunskoga pokućstva. Preuređen je u vrhunsku jahtu za samo 12 putnika. Kamo sve nije plovio, kamo sve nije dospio, da bi se posljednjih godina skrasio u drevnom gradiću Denia na španjolskoj Costa Blanci, a točno preko puta razvikanoj Ibizi.

Jadrolinija je davnih dana poštedjela samo Osijeka, pa je u njezinoj floti ostao sve do 1980. godine. Tada je prodan opatijskome Kvarner Expressu, možda bi plovio i danas da tvrtka nije otišla u stečaj. Godine 2000. kupuje ga Opatijac Aleksandar Czismadia. Do iduće godine brod je u Kraljevici preuređen u ploveći restoran sa službenom oznakom plutajućega objekta RI 2. No svakome u Rijeci poznatiji je pod imenom Nina...

09. kolovoz 2022 09:26