Slučaj je htio da me dva desetljeća nakon prvog pisanja o ideji trajektnog pristaništa na otoku Kapriju dopalo ponovno pisati o njemu kad je projekt iz 2004. godine, za koji su svi mislili da je upokojen, 2018. godine uskrsnuo i takav apliciran na fondove Europske unije.
Puno toga se zaboravi u skoro dva desetljeća, ali jedno je ostalo u mojoj glavi: zgražanje nad činjenicom da otočani žele, kako su tada govorili, na svom otoku bez cesta, prometa i automobila - golemo parkiralište.
Kaprijani su to tada obrazlagali željom turističkih gostiju da svoj automobil gledaju pod prozorom, a ne da ga ostavljaju po gradskim parkiralištima!
Štošta sam zaboravila, ali zgražanje nad tom željom i potrebom za parkiralištem nisam, i kad se o tom pristaništu prestalo govoriti, a u Kapriju...