Superjahta Amadea, vrijedna 325 milijuna dolara, prisilno je usidrena u luci San Diega još od lipnja. Ima čak šest paluba, a vlasnik joj je sankcionirani ruski oligarh blizak Putinu, trgovac zlatom i dijamanantima Sulejman Kerimov. Na brodu su, među ostalim, dva dječja klavira, bazeni od mozaika, Fabergéova jaja iz riznice ruske carske obitelji kao dekoracija u brodskom salonu… Sve je to sada briga američkih poreznih obveznika, piše Bloomberg.
Zaplijenjene ruske superjahte zahtijevaju puno brige, jer ih nije moguće usidriti i konzervirati dok ne završi rat u Ukrajini. Njihovi motor i drugi metalni dijelovi hrđaju, neaktivna klimatizacija uzrokuje plijesan po kabinama, održavanje svih brodskih sustava – od desalinizatora do pumpi – mora se redovito odrađivati. Brod se mora prati makar jednom tjedno kako bi se oprala sol i prljavština i time izbjeglo višemilijunsko ponovno bojanje.
Uz nadzor vezova i konopa, podmazivanje i druge najnužnije poslove, takav brod koji obično broji 30-ak članova posade i dalje iziskuje na dužnosti (i na punoj plaći) barem njih pola. Osiguravajuće kuće zahtijevaju redovito održavanje, a plaćanje police koja brod štiti od potonuća, poplave ili požara dodatna je ogromna stavka. Pridoda li se tome lučke naknade koje za takva plovila u SAD-u iznose gotovo 1000 dolara dnevno, godišnji trošak držanja ruske tajkunske jahte na vezu u američkoj luci iznosi otprilike 10 milijuna dolara.
Kad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u veljači, superjahte ruskih tajkuna bježale su u sigurne vode diljem svijeta, izvan dosega sankcija. Isključivale su transpondere kako im se ne bi moglo pratiti kretanje, koristile kodove za prikrivanje identiteta vlasnika i putnika…
Kad su agenti FBI-a presreli rusku megajahtu Amadeu u Los Angelesu ni slutili nisu kakve će troškove američkim poreznim obveznicima time navući na vrat, baš kao ni drugim zapljenama sličnih brodova. Nakon sudskih bitaka za dokazivanje vlasništva nad istima, jer uglavnom su registrirane u svjetskim poreznim oazama poput Bermuda ili Kajmanskih otoka, uslijedila je njihova privremena zapljena, no nitko nije baš vodio računa koliko će to na koncu koštati.
Megajahti poput Amadee, duljih od 80 metara, na svijetu je manje od 200, no Rusi ih od toga imaju barem 30-ak. Od početka rata u Ukrajini zaplijenjeno ih je pola: dvije su uzaptili Španjolci, jedna je pala na otočju Antiqua i Barbuda, najmanje četiri su ulovili Talijani. Među onima u talijanskim lukama je i ona od 650 milijuna dolara, s dva heliodroma i bazenom, za koju se smatra da je osobno Putinova.
U Gibraltaru je zaskočena najveća jedrilica na svijetu, Sailing Yacht A Andreja Meljničenka, vrijedna 550 milijuna dolara, s jarbolom višim od Big Bena. ‘Amore Vero‘ šefa Rosnjefta Igora Sečina zamrznuta je u Francuskoj, a ‘Crescent‘ u Španjolskoj. Njemačka je u svojim lukama zadržala megajahtu Dilbar od 512 stopa i 600 milijuna dolara sankcioniranog ruskog milijardera Alishera Usmanova… Ukupna vrijednost zaplijenjenih ruskih megabrodova, prema Bloomberg Newsu, iznosi najmanje 4 milijarde dolara.
Zapadna potraga za ovim skupim igračkama dekadentnih Putinovih povlaštenika izgledala je u samome začetku kao nedvosmislen čin pravde, s obzirom na smrt i razaranje koje su ruske trupe sijale u Ukrajini, dok su moskovski bogataši s hostesama na njihovim palubama sunčali svoje izvaljene trbuhe.
No, ti perverzni statusni simboli ruskih milijardera sad porezne obveznike zemalja u kojima su prisilno vezani basnoslovno koštaju. Nije tajna da se izniman trošak održavanja takvih plovila odavno naziva ‘porezom na taštinu‘, s obzirom da njihov vlasnik godišnje za to izdvaja i do 15 posto njihove ukupne vrijednosti.
Kako će se riješiti ovaj financijski rebus? Čak i prema najkonzervativnijim procjenama, samo američka i talijanska vlada moraju izdvojiti najmanje 50 milijuna dolara godišnje za održavanje zaplijenjenih plovila iz ruske bogataške flote. Račune za to zasad ne mogu ispostaviti njihovim gazdama, makar lučki službenici u Francuskoj i Španjolskoj tvrde da će njihovi vlasnici naposljetku biti prisiljeni sve platiti, pod cijenu ovrhe.
Nedavno se u Barceloni dogodio i prvi presedan: nakon što vlasnik jedne superjahte nije želio platiti usluge veza i servisa u privatnom škveru, španjolski sud odobrio je na zahtjev tog brodogradilišta zapljenu plovila. Superjahtama Putinovih tajkuna ubrzo bi se, dakle, mogli razmetati neki drugi bogataši.
Ima i ideja da se zatočene ruske jahte, baš kao i vile, bankovne račune, pa čak i zamrznute rezerve središnje banke Rusije, preusmjeri i reinvestira u obnovu Ukrajine. Samo obnova uništenih ukrajinskih cesta, mostova, stambenih zgrada, domova, tvornica i energetske mreže procjenjuje se dosad ugrubo na 750 milijardi dolara. Model iskorištavanja zaplijenjene ruske imovine u tu svrhu, a bez derogiranja međunarodnih propisa o temeljnim vlasničkim pravima, biti će veliki izazov za američke i europske zakonodavce.