- Danas smo 31 godinu stariji i valjda smo nešto naučili. U principu je ovo jako mjerljiva priča Domovinskog rata, postoje konkretni podaci, ljudi, milje i tone koji o nama govore. Jasno je da smo bili i dosta dalekovidni, foto i video dokumentacija pokazuje koliko smo bili mladi, ali ne i koliko smo ludi bili – osvrće se umirovljeni znanstvenik i ljubitelj mora Vladimir Onofri na djelovanje dubrovačkog Odreda naoružanih brodova koji je tijekom opsade Dubrovnika svakodnevno zadavao glavobolje naoko moćnoj bojnoj floti JRM.
Sreća, nije ko u Ukrajini
- Svi mi u ONB-u smo se poznavali prije rata, osnova nam je bilo more, neki su ronili, drugi ribali, neki imali barku, svakako smo na moru bili superiorni i to smo znali iskoristiti. Odgovaralo nam je što luđe vrijeme, po južini u jedanaestom mjesecu kad su valovi prebacivali Grebene, njihovi brodovi ne bi ni izlazili iz Boke, mi smo razvozili oružje, hranu i lijekove. Kad vidim danas ovaj rat u Ukrajini s navođenim raketama, mislim da mi s gliserima ne bi opstali ni dva dana, ali onda je bilo drugačije, a mi smo bili onako teštardi, svojeglavi, radili smo sve što se nije očekivalo, bez ikakve ratne logike i pameti, valjda nam je zato i prolazilo – priča Onofri o postrojbi kojom je zapovijedao karizmatični Aljoša Nikolić. Vlado mu je bio dozapovjednik, a Vido Bogdanović predvodio je plovne snage.
Vlado je ‘mobiliziran’ 23. rujna 1991., na dan službenog osnutka Odreda i na datum kad je istraživački brod Baldo Kosić promijenio svrhu za potrebe obrane. Osim flote na moru, imali su ONB-ovci i jedinicu diverzanata zaduženu za miniranje putova na prilazima Gradu. Za to je poslužio eksploziv koji su uspjeli pospremiti u bazu Hotela Palace prije početka agresije. Izvadili su i pokoju minu iz mora, pa bi ih inženjeri iz TUP-a ‘preuređivali’ u granate. Bilo je i žrtava u toj pripremi trotila, dinamita i drugih ‘supstanci’ za ometanje neprijatelja.
Najradije gleda beštije
Nakon 42 godine staža Onofri je preklani otišao u ‘civilnu’ mirovinu, a iz vojske nosi čin poručnika bojnog broda.
Kad ga pitate o ratnim godinama, kaže tek da je razočaran u što se pretvorilo ono za što su izlagali živote, pa zato umjesto vijesti danas najradije na TV gleda beštije s National geographica. Spomenicu Domovinskog rata namjerno nije preuzeo jer su ih, kaže, dobili mnogi koji su u ratu donosili potvrde o nesposobnosti za odlazak na bojište. Demantira one koji tvrde da su ih nakon rasformiranja 29. prosinca 1992. skroz zaboravljeni:
-Činove smo dobili još u petom te godine u Gružu od generala Bobetka, bili su tu i ministar Šušak, Markica Rebić, svi osim predsjednika Tuđmana. Neki od nas su potom preselili u druge jedinice, nisu imali mira – prisjeća se Onofri koji još čuva reverse za lovačke puške koje je prevozio do stare Mokošice. Njegov gumenjak, tad najveći u Gradu, imao je i druge ‘putnike’: ‘Šarac’, ‘Bren’, ‘Thompson’...poznavatelji mitraljeza znat će o čemu se radi.