U splitskom akvatoriju otkriven je antički brodolom, spektakularan nalaz od svjetskog značenja. Slučajno su ga otkrili ronioci splitske Udruge podvodnih aktivnosti “Rostrum”, a svjesni važnosti otkrića do kojega je došlo lani i opasnosti od devastacije nalazišta, donedavno je za to znalo jedva četvero ili petero ljudi.
Kako pravila i nalažu, rostrumovci su prijavili otkriće splitskom Konzervatorskom zavodu. Sada je projekt istraživanja pod ingerencijom Ministarstva kulture i medija, a nositelj je Hrvatski pomorski muzej Split.
U splitskom akvatoriju ostaci amfora i druge antičke “ambalaže” nisu rijetkost, a mnoga nalazišta su odavno devastirana. Brodolom koji je pronađen netaknut je, prava vremenska kapsula koja je na dnu mirovala možda i dvije tisuće godina, sa stotinama amfora raznih tipova.
Bio je to trgovački brod loše sreće. Teško je nagađati o uzrocima njegova potonuća: možda je u pitanju bila nevera, možda loše raspoređen teret i prekrcanost, možda kakvo oštećenje zbog kojega je more naglo prodrlo u njega.
Kako bilo, brod je očito potonuo naglo i glatko kao kamen. Većina amfora ostala je neoštećena, čak i začepljena, a ima ih mnoštvo, složene su u tri razine. A pod njima mora biti svakakvih nalaza koji su bili dio svakodnevice antičkih pomoraca – od alata do osobnih predmeta i brodske kuhinje.
Istraživanja bi mogla potrajati vrlo dugo, ali već ove godine Pomorski muzej će Splićanima na izložbi prezentirati prve nalaze koji će biti izvađeni s morskog dna, načiniti nacrt broda i njegova sadržaja te održati nekoliko predavanja u kojima će sudjelovati i članovi “Rostruma”.
Potopljeni brod prvi su vidjeli Ivan Živković, Branimir Katavić, Marko Lete i Marko Polić. Poslije je, u suradnji s Konzervatorskim zavodom, učinjen još jedan zaron, snimljen prvi video i nešto fotografija. To je za sada sve.
U Pomorskom muzeju sastali smo se s ravnateljem Ljubomirom Radićem te nekolicinom članova “Rostruma”.
Ivan Živković, koji je bio prisutan kod prvog zarona, kaže:
– Otkrili smo brod temeljem dojave jednoga ribara koji je posumnjao da bi na dnu moglo biti nešto zanimljivo. Dobijemo dosta takvih informacija i u većini slučajeva ne nađemo ništa, a i sami prilikom brojnih zarona markiramo neke lokacije koje bi trebalo dvaput pregledati...
Ovaj put imali smo nevjerojatnu sreću, malo koji ronilac to u životu dočeka. Zaronili smo “u plavo”, što u ronilačkoj terminologiji znači zaron s broda u more, a ne s kraja; prije toga bacili smo sidro i spuštali se niz konopac. Dubina je velika, a vidljivost nula.
I onda, na dnu, prijeđemo baterijskim svjetlom uokolo. Pet amfora oko nogu. Pedeset. Malo dalje – barem pet stotina. S čepovima i žigovima. Uglavnom netaknute, kao “iz dućana” – govori Živković.
– Eto, jednu smo mi malo oštetili. Kad smo se sidrili, sidro nam je upalo ravno u amforu – napominje Marko Polić.
– To vam je kao da svakoga dana obrađujete vrt, a onda jednom nabasate na zakopano blago. Ali more samo odlučuje kada će odati svoje tajne – dodaje Milivoj Andrić.
Ravnatelj Pomorskog muzeja Ljubomir Radić potvrđuje kako je nalaz izniman, tek drugi ovakvoga tipa u Jadranu. Donekle sličan brodolom pronađen je samo na Šćedru, a i u čitavom Mediteranu rijetko se otkrije ovakvo što.
– O važnosti govori i činjenica da je ovo jedini podmorski arheološki projekt koji je ove godine dobio potporu Ministarstva kulture i medija za istraživanje. Posao vodi naš muzej jer Udruga “Rostrum” za to nema ovlasti, ali s njima već otprije surađujemo i bit će nam potpora u poslu.
Plan je ponovno roniti, izvaditi dio uzoraka i načiniti fotogrametriju, odnosno 3D model čitavog nalazišta. Što će dalje biti, diktirat će situacija, odnosno ono što pronađemo ispod tereta.
Same amfore definiraju oblik broda čiji ostaci moraju biti ispod. Ovakvi nalazi obično se ostavljaju na dnu, ali tko zna – možda većinu toga i izvadimo na suho.
Potom, važno je provesti mjere zaštite. Katkad se brodolomi prekrivaju metalnim mrežama, ali postoje sigurniji načini, odnosno svako zadržavanje nekog plovila nad lokacijom alarm je za policiju – ističe ravnatelj.
Na temelju prvih snimaka ni jedan se stručnjak neće rado zaletjeti, odoka datirati starost i odrediti tip nalaza. Za sada se može reći da je brod bio rimski. Je li star tisuću i pol godina, možda dvije – to će se naknadno utvrđivati.
Amfora ima raznih tipova: od prilično rijetkih, cjevastog oblika, vjerojatno afričke proizvodnje, do bačvastih, manjih i većih. Njima su se prevozile ondašnje rimske delicije koje su i danas dio mediteranske prehrane – usoljena riba, vino, maslinovo ulje, masline, smokve, ali i garum, fermentirani riblji umak.
Naši sugovornici napominju i to da je zbog specifičnih bioloških uvjeta pronađeni materijal potpuno sačuvan, a amfore nisu, kao što je čest slučaj, prekrivene školjkama i slijepljene u kompaktnu masu. Naprotiv, vrlo su čiste ili blago obrasle mekanim organizmima koji se lako uklanjaju.
Jedan detalj na videosnimci koju su na pokazali vrlo je efektan: nakon laganog zamaha rukom nad jednom posudom, ukazuje se čista, crvena terakota od koje je izrađena.
Dakako, od modernih škovaca nije ostao pošteđen ni rimski brodolom. Među amforama je i jedan ovodobni, odbačeni sić.
Valja napomenuti da je udruga “Rostrum” relativno mlada organizacija, ali okuplja brojne iskusne ronioce. Ti ljudi raznih su struka – ima među njima liječnika, biologa, inženjera i ekonomista. Rone iz gušta, surađuju s brojnim muzejima i kulturnim ustanovama, a posebno su angažirani u ekološkim akcijama.
Barem svakog drugog vikenda vade iz mora smeće. Naši ljudi očito misle da je more idealno odlagalište za stare automobilske gume. Sa Žnjana su ih izvukli dvije tisuće.
Sada čiste Bačvice i novu veliku akciju imaju baš za blagdan sv. Duje. Čine moru dobro, pa ih je, eto, nagradilo otkrivši im jednu veliku tajnu. Želimo im da jednom pronađu i rostrum, kljun antičkog ratnog broda po kojem su se i nazvali.