Sajam tradicijske drvene brodogradnje u Betini ponudio je sve što treba gradnji ili opremi jedne gajete, leuta, kaića, piše Šibenski.hr.
Stvarno! Ako duž cijele jadranske obale već godinama postoje brojni sajmovi nautike, ta koliko potrebna i korisna, toliko i šminkerska okupljališta proizvođača, prodavača, kupaca, hostesa, sommeliera, kuhinjskih chefova, trgovaca i demonstratora raznih vrsta, ta parada bjelosvjetskih prizora s pogledima na često prelijepe brodice i jahte, na uglancane plastične palube na koje se ne smije ugaziti bez zaštite za postole, na sjaj prokroma koji konkurira suncu, hortikulturu odgojenu za plovidbu u pitaru... zašto se, na primjer, ne bi organizirao i sajam drvene nautike?
Ono, gajete, leuti, kaići i sve što uz to ide, a ne sjaji previše prokromom i lakom, i u samoj je ideji više vezano uz muku i trude nego uz šminkeraj. Ili kako su ga – a sada ozbiljno – nazvali organizatori i realizatori, Muzej betinske drvene brodogradnje i udruga "Betinska gajeta", svi u međusobnom partnerstvu i partnerstvu s Turističkom zajednicom Betine – imenom Sajam tradicijske drvene brodogradnje, u Betini od 3. do 5. lipnja.
I to prvi.
Sve je tu bilo kao na svakom pravom sajmu nautike: izložbeni paviljon; 25 bijelih šatora, štandovi, sajmeni program, izlagači, prezentacije, izlošci na kopnu i u moru – ma sve što uz neki sajam nautike ide. Daaa! I crveni tapet duž cijele lokacije! Kako i priliči svakom finom sajmu nautike. Samo drvenom. Tradicijskom.
Najdublji korijen
Ono što se zametnulo upravo na Murteru, u Murteru, proširilo otokom, u Betini uhvatilo najdublji korijen, proširilo se duž cijelog Jadrana i rezultiralo možda za sada brojčano skromnim, ali vrijednim uvrštavanjem plovila, upravo poput betinske gajete "Cicibela", u kulturnu baštinu Hrvatske – a uređenje Muzeja betinske drvene brodogradnje, otvorenoga 2015., do danas je ostalo – bingo. I još se proširio na otvoreno, u more – sve je to rezultiralo ovim sajmom.
Među prijavljenih 35 izlagača glavni su, naravno, bili graditelji i "popravljači" drvenih brodova, kalafati. No svoje su proizvode izložili i proizvođači jedara, konopa, mreža, svega što industrija i zanati imaju ponuditi za opremanje i održavanje tradicijskog broda.
Međutim, riječ je uglavnom o nestandardnoj opremi, koja se u pravilu ne proizvodi u velikim serijama i nema je u širokoj prodaji. Prvi put je na jednome mjestu ponuđen kompletan asortiman takvih proizvoda i povezanih usluga, uz mogućnost razmjene informacija i iskustava.
Održana su i dva predavanja u prezentacijskom centru. Brodograditelj Ante Fržop govorio je o temi "Proces i tehnike gradnje tradicijskog broda", a Milan Jadrešić o temi "Klasifikacija drvenih plovila – aktualna problematika vlasnika".
Na Trgu na moru prikazan je dokumentarni film "Priča o betinskoj gajeti Marija", a "Marija" je brod s pričom, obnovljen za Muzej betinske drvene brodogradnje, onaj dio na otvorenome i, naravno, za korištenje, regatavanje, učenje.
Ravnateljica Muzeja Kate Šikić Čubrić kaže:
– Otkad smo otvorili Muzej, često smo imali pitanja vlasnika brodova ili potencijalnih kupaca gdje napraviti novi jarbol, lantinu, gdje promijeniti madir, koje su cijene novih gajeta... Sve nam je to još prije nekoliko godina dalo ideju za ovakav sajam, sigurno dobrodošao i ljubiteljima tradicijskih brodova i onima koji ih grade, zatim obrtnicima. Drvenoj brodogradnji nedostaje promocije, umrežavanja i povezivanja – eto tome služi sajam.
Ravnateljica još kaže da su na sajmu sudjelovala brodogradilišta bogate prošlosti, s nizom uspješnih radova iza sebe:
– Neki radovi koji su se mogli vidjeti na sajmu čista su umjetnost! Izlagači su se baš potrudili, sjajno su uredili svoje paviljone i prezentirati svoje najuspješnije radove. Neki su donijeli i alate, modele, diplome, a neki i obiteljske vrijednosti poput arhivskih fotografija. Svaki je paviljon bio mali muzej!
Muzej je bio organizator, muzealke (ženski kolektiv!) odradile su dobar dio posla, spomenuli smo partnerski TZ Betina, a lavovski dio posla odradila je udruga "Betinska gajeta", njezini mladi članovi, zatim brodograditelji u sto uloga, ruku je dala Općina Tisno i DVD, Ježinac...
Nestajanje obrta
– Vožnju u gajetama zajedno su odradili "Betinska gajeta" i "Latinski idro", a "Latinsko idro" je na prezentaciju dovelo svoju dicu. Malo smo misto, ali smo složni pa mislim da "Betinska gajeta" ide dobrim koracima naprid. Ova je organizacija bila naporna i zahtjevna, ali sve je napravljeno – govori predsjednica udruge "Betinska gajeta" Marinka Fržop.
Umjesto zgodnih hostesa u minicama, na sajmu su se ukazale žene iz KUD-a "Zora" u narodnim nošnjama i predstavile tradicijska jela Betine i kraja.
– Ovo je još jedan pokušaj da ukažemo na problem nestajanja ovoga obrtničkog zanimanja, interes učenika još je uvijek nedovoljan. Stoga je današnji dan posvećen školskoj djeci – rekla je Fržop.
I onda još i šlag na tortu: kako je na otvaranju bio i župan Marko Jelić, impresioniran svime što je vidio i do tada saznao o betinskoj drvenoj brodogradnji dao je obećanje da će Županija u proračunu za 2023., u suradnji sa županijskim TZ-om, osigurati novac za izgradnju jedne gajete za opće dobro.
To će, rečeno je, potaknuti jedinice lokalne samouprave da i one same svake godine financiraju gradnju jedne gajete, čime bismo za pet godina došli do flote od deset takvih brodova u javnoj upotrebi – rekao je župan Marko Jelić.
Ima i dalje: te će gajete nositi grbove Županije te gradova ili općina kojima pripadaju, a gradit će ih različiti kalafati, koji će im uz lokalne posebnosti dati i svoj osobni pečat.
Jako lijepo od župana Jelića, koji je, zna se, Vlaj iz Knina. Ako se sve to obistini – eto posla za kalafate, eto brodova za regate, za školarce, za sve, eto novog impulsa cijeloj ovoj priči.
Stvarno! Kad već pomislite da je ovo priča koja je ušla u kolosijek rutine, dogodi se nešto što joj uštrca novi adrenalin i novu dozu svježe krvi.
Pa, u očekivanju uvrštavanja gradnje gajeta u županijski proračun – vidimo se dogodine na Sajmu "drvene nautike" u Betini!
Nemate drveni brod? Nikakav brod? Svejedno dođite. Ploviti se mora. Pa makar po Sajmu.
