Da pusta rješenja koja obećavaju popraviti naš narušeni ekosustav ne bi ostala samo mrtvo slovo na papiru, pobrinule su se Sofija Grgić Martin i Nora Nonković, učenice 3.c razreda OŠ "Spinut", koje su uz podršku učiteljice Dijane Dvornik osmislile i izradile prototip domišljatog kita čistača mora, kakav bi posramio i Gepetta.
Njihovo je inovativno rješenje prepoznao žiri neprofitne organizacije "Pokretači promjena", koji je na Školskom klimatskom izazovu upravo "Čistka" proglasio najboljim odgovorom u kategoriji nižih razreda hrvatskih osnovnoškolaca.
– Mogli smo birati želimo li raditi nešto na temu zelenih površina, prometa, zagađenja ili otpada za gradove budućnosti, i naša je ideja bila otpad, jer smo htjele spasiti more, a naš grad je na moru. Da u moru ne bi bilo toliko smeća. Imale smo dvije-tri ideje, ali ova nam se najviše svidjela pa smo nju odlučile razraditi – govori nam Nora predstavljajući prototip vrijednog kita imena Čistko, kojeg su, uz malu pomoć nastavnice, izradile same, i to reciklirajući otpadne materijale.
Kita pokreće smeće
– Njega pokreće smeće, tako ljudi prvo moraju njegove spremnike napuniti s malo otpada, a onda ga staviti u more da tamo traži smeće i preradi ga u gorivo koje pokreće njegov propeler – objašnjava nam Sofija, ističući kako su ih na ovaj projekt motivirale plaže koje su nerijetko pune otpada.
– Mi obično na zadnji dan škole idemo na plažu i tamo uvijek bude stakla, plastike i svakakvog smeća. A jedan put kad sam ronila, na dnu mora sam vidjela neku spužvu. Životinje se u moru sigurno guše u smeću – dodaje.
– A ja sam vidjela kako ljudi, kad idu na piknik, ostave plastični pribor. I onda se ribe mogu ubosti na njega. A u školi smo učili da u našem primorskom zavičaju ima dosta glavatih želva koje često zapnu u kesi. I vidjela sam sliku dupina kako je zapetljan u mrežu – nadovezuje se Nora, otkrivajući motivaciju na čijim je krilima osmišljen vrijedan robot.
Prototip su, kako doznajemo, na nastavi izradile same, i to u svega dva sata, dok im je učiteljica dala ruke isključivo kod baratanja s vrućim ljepilom i oštrim nožem. Iako, kako same kažu, čisteći kit kakvog su zamislile tehnološki nije posebno napredan ni kompliciran, zaslužuje se zvati robotom jer sam radi sve što treba, a što će, uvjerene su, prepoznati oni u čijim je rukama moć primjene.
– Mi smo to zamislili tako da nađemo neku staru tvornicu koja bi izrađivala te naše kitove pa da dođu novinari kao vi koji će o njima pisati i onda da o tome čitaju i ljudi iz drugih država pa ih naruče od nas – otkriva nam Nora.
U svaku zemlju dva kita
– Plan nam je da u svaku zemlju idu dva kita. I oni bi zapravo trebali biti od metala, ali kako smo prototip morale napraviti od otpadnih ostataka, tako smo došli do ovog rješenja – nadovezuje se Sofija, čija stara svjetlucava suknja vjerno imitira sjajnu površinu tijela kita, pa dodaje kako su mu na usta stavile i zaštitne resice, da ne bi slučajno pojeo koju ribu.
Vrteći mehanizam koji u nutrini "dobrog diva", u nizu povezanih plastičnih boca "melje" čepove, maštovite nam trećašice ponosno prezentiraju svoj naum pa zaključuju:
– Mislile smo, kad odrastemo, da ga možda zbilja i napravimo.
– I ne bi me to iznenadilo – zadovoljno će učiteljica Dijana, ističući kako su u fazi izrade prototipa, koja je uslijedila nakon ulaska u finale, cure počele razmišljati zaista poduzetno, spominjući moguću podršku gradonačelnika Ivice Puljka, Mate Rimca, Greenpeacea...
– Mi u razredu zaista njegujemo ekološku svijest i kreativnost. Od svog smo novca uštedjeli i kupili kante za sortiranje otpada, kada nam ih već nitko nije htio dati, a uz to sudjelujemo u mnogim e-twining projektima za likovnu kulturu, tako da su učenici stekli preduvjete za uspješnu prijavu na ovaj izazov – dodaje učiteljica, naglašavajući kako je, od osam timova koji su ponudili odgovor na spomenuti izazov iz spinutske osmoljetke, čak šest iz njihova razreda.