agonija u trogiruPomorci mjesecima bez plaće, na mrtvom vezu: ‘Svi nas lažu, nemamo novca za otići doma...‘

Piše Damir Tolj/SD

29. travnja 2024. - 10:09

Galerija

Posada MagnaraVojko Bašić/Cropix

Prije bi im na krmu znao doći jedan pas, obični mješanac. Po kakav zalogaj. Odavno ga već nema...

Pričaju nam tako nesretni pomorci - ukupno ih je dvanaest na dvama brodovima - dok razočarani, deprimirani i frustrirani mjesecima čekaju na mrtvom vezu trogirskog brodogradilišta hoće li im se kompanija smilovati i konačno poslati koju od četiri neisplaćene plaće. Više od 140.000 eura. Ili barem nešto da pojedu!

- Ko u Gazi, momak, eto kako nan je! Oće li pisat u tome članku i da nemamo šta izist ako nan kapetan šta ne kupi?! Da ne moramo ić u Caritas prosit malo masla i mermelade na kruv! Svi nas lažu, kompanija je digla ruke od nas, ne zna se više ni ko je vlasnik. Devet miseci san tu, brod je obnovljen i triput smo tribali isplovit, ali nas i dalje evo ovde...

Eto. Čuli ste Ivana Šodu, kormilara na brodu "C3 Magnar", tzv. cement carrieru, panamske zastave pripadnosti.

U salonu inspektor splitske Lučke kapetanije, tzv. port state control pregled. Nadležan za brodove pod stranim barjakom u domaćim lukama. Šest je pomoraca na brodu. Kažu da struju i vodu imaju samo zahvaljujući milosrđu škvera. Iako je brodar dužan i brodogradilištu. "Magnar" je, naime, kompletno sređen! Već godinu dana! Dok PSC pregledava dokumente, prelazimo na drugi "cementaš" prikovan istom sudbinom - stari "Jadro". Hrvatske zastave. Isto šest pomoraca. Otužna atmosfera.

‘Nema više novca ni za bus...‘

Tonči Nožina, timunjer s "Jadra", ne može iskrenije:

- Ne mogu otić doma. Nema viš ni za bus! Da se kuće na Bijaćima i dokopan, šta ću pojist kad je frižider prazan, a ja san samac. Ni mačka me ne čeka. Interneta na mobitelu iman još do popodne. Triba bi skupit 26 eura za račun od mobitela, ali odakle?! Ovde san zapeja još od prvi trećega prošle godine. Taman san bija triba izać iz blokade. Izgleda da nas je brodar napustija...

Vlasnički odnosi u zagrebačkoj brodarskoj kompaniji "Makar Navis" (prije u vlasništvu Jušte Puharića) i kod njihovih ulagača iz osječkog "Anchora" vrlo su složeni i tko bi ih sve razmrsio. Ali se prelamaju preko leđa nesretnih pomoraca. Jedan od tih Osječana je, kako čujemo, profesor Zoran Balkić koji se bavi kriptovalutama, bitcoinom i blockchainom. Navodno je prethodno dosta i uložio u posao s brodovima, no sada se čini da je ozbiljno zapelo...

- Zadnje isplate bile su prid Božić. Za deseti i jedanesti misec. Otad ni dinara! Na brodu san već deset miseci. Sto obećanja smo čuli, možda su i bile dobre namjere, govorilo se da ćemo i na remont, ali je došlo do sukoba starih i novih gazda. I nedavno je direktor Zvonko Toula obeća dvi plaće i treću uskoro. Kao, traže investitore - govori nam Robert Jeramaz, upravitelj stroja na starom "Jadru".

Šef kuhinje Josip Jerković na brodu je od srpnja. Hrvatski reprezentativac u trčanju! Discipline su mu od 1500 metara do 21 kilometra, polumaratona. Kaže da im kompanija ne šalje za hranarinu već dulje od mjesec dana:

- Šta možemo, hranimo se sami. Tribali bi ić u prošnju, da buden malo gorak, ha-ha-ha...

Kažu pomorci, nekomu može biti i smiješno, ali dijelu posade raste nervoza jer ni za duhan nemaju. Očajni su neki, imaju ljudi kredite, račune, obaveze.

‘Od firme ni Božića, ni Uskrsa, ni čestitke...‘

Kapo Jeramaz, uz još mrvu gorčine:

- Svojim novcem kupujemo čak i destiliranu vodu za brodske akumulatore. Održavamo i brod koliko možemo. Evo, ja san bija dragovoljac, ostavija dobar posal i iša u rat, da bi danas doživljava sve ovo. Od firme ni Božića, ni Uskrsa, ni čestitke. Nisu u stanju platit ni dvi rate brodskog osiguranja da bi posade mogle baren od osiguravatelja dobit četri plaće, kako to propisu kažu. I dobili mi plaću ili ne, država će od nas ovrhon naplatit doprinose za zdravstveno i mirovinsko, pa i porez ako nismo stigli bit u navigaciji vanka zemlje 183 dana godišnje. A krepajemo ovde!

Posade su na koncu tražile pomoć ITF-a, moćne međunarodne federacije transportnih radnika koja surađuje sa Sindikatom pomoraca Hrvatske:

- Obavijestili smo "port state control" i inspekcija je stigla iz Kapetanije. PSC je po službenoj dužnosti, radi neisplate plaća, zaustavio, odnosno blokirao brodove i oduzeo im isprave. Bit će im vraćene po isplati pomoračkih potraživanja - pojašnjava nam Milko Kronja, inspektor ITF-a.

Tumači nam da je brodski osiguravatelj po međunarodnim propisima dužan isplatiti maksimalno četiri plaće i trošak repatrijacije posade. Ali brodovlasnici nisu platili dvije rate osiguranja, pa Kronja predlaže da osiguranje ipak ispuni svoju obvezu, plati pomorce, pa da se naknadno naplati od "Makar Navisa", čak i ako padne u stečaj.

- Ne pomogne li ništa, uslijedit će zahtjev za sudsku prodaju brodova, ali to traje jako dugo i pitanje je u kojoj mjeri bi se posada naplatila. Naš je prijedlog: uspiju li se pomorci domoći tih četiriju izostalih plaća iz osiguranja, neka napuste brodove i daju otkaz. Ne isplate li ih ipak osiguravatelji, onda neka još ostanu na brodovima. Ako mogu izdržati. Jer će tako rasti njihova potraživanja u slučaju stečaja kompanije ili sudske prodaje brodova.

Zvonko Toula, direktor tvrtke "Makar Navis": Raskolili se suvlasnici...

- Najgore što se može dogoditi brodaru je neisplata plaća i hranarine pomorcima. To je posljedica raskola između suvlasnika društva "Anchor" iz Osijeka, koje je od sredine 2022. u cijelosti financiralo društvo "Makar Navis" iz Zagreba, tadašnjeg vlasnika brodova, s namjerom da ih preuzme u svoje vlasništvo. Stoga je pokretanje brodova, koji su već godinu i pol dana u škveru u Trogiru potpuno ovisna o "Anchoru". Ona je, zanimljivo, prije dvije godine spasilo "Navis" od bankrota, ulogom tri milijuna eura.

"Anchor" je lani preuzeo brod "Jadro" putem tvrtke "Jadro OSK", dok je u isto vrijeme, putem svog društva "Magnar", koje je u tu svrhu i osnovano, trebalo preuzeti i brod "C3 Magnar". Ali, iz meni nerazumljivih razloga nije isplatilo "Agram banci" hipotekarni dug od oko 800.000 eura, da bi na temelju svojih potraživanja prema "Navisu", preuzelo brod vrijedan oko 4,5 milijuna eura. Stoga je taj brod još u vlasništvu "Navisa".

Budući da je početkom godine jedan od suvlasnika blokirao "Anchorov" račun, na kojem je bilo oko 265.000 eura za plaće pomoraca i troškove brodova, oni su financijski i poslovno blokirani. Problemi s financiranjem njihovih popravaka počeli su lani u travnju, ali su do početka ove godine, uz poteškoće, plaće ipak isplaćivane, kao i dugovi bankama i dobavljačima. Do sad je za plaće isplaćeno oko milijun eura.

Radi se o golemoj šteti jer je "C3 Magnar" već godinu dana tehnički potpuno spreman i s dobro ugovorenim uposlenjem koje bi do sada donijelo oko 900.000 eura čiste zarade i ne bi se događala ovakva sramota.

"Anchorov" slučaj je kompliciran, s mnoštvom međusobnih tužbi i kaznenih prijava koje će epilog imati na sudu. Takvi postupci obično traju jako dugo, dok tvrtke i brodovi propadaju umjesto da zarađuju. S obzirom da je "Anchor" još blokiran, traži se način da se plaće pomoraca i dugovi prema dobavljačima i bankama isplate iz drugih izvora financiranja.

Milko Kronja, inspektor ITF-a: Stanje je ozbiljno...

- "C3 Magnar" je od 26. rujna 2022. na mrtvom vezu u Trogiru zbog blokade tvrtke radi neplaćenih računa. Inspektori ITF-a čak su 13 puta posjetili brod tijekom trogodišnje "Navisove" uprave, obično radi plaća i na poziv pomoraca. Tako je osigurano 420.000 dolara. Danas je stanje ozbiljno, pomorci su zadnju plaću dobili za studeni 2023. godine, hrane na brodu nema, unatoč obećanjima, pa su je ljudi prisiljeni sami kupovati. Dug pomorcima težak je 83.000 dolara, a za koji dan će prijeći 100.000, čim se uključi plaća za travanj.

"Jadro" je kod "Navisa" od 2015. godine. Pomorci su pomoć ITF-a oko plaća otad tražili 14 puta, pa su tako uspjeli naplatiti oko 150.000 dolara. Brod je vezan u Trogiru od 29. prosinca 2022. i blokiran zbog dugova brodara. Ukupni dug pomorcima od prosinca 2023. do ožujak 2024. godine iznosi oko 60.000 dolara, a uskoro će biti iznad 75.000. I pomorci na ovom brodu su gladni jer opskrbe hranom nema.

Neshvatljivo je da se ljudi susreću s tolikim problemima i ako se to korjenito ne promijeni lako je moguća sudska prodaja brodova. U tom slučaju, gube svi! Osim lešinara koji čekaju kako kupiti brodove značajno ispod cijene.

Nevjerojatno je da oba broda - a postoji i treći "C3 Rubicon", panamske zastave, koji je već tri godine pod zabranom isplovljavanja čvrsto vezan u Cagliariju na Sardiniji, ali na njemu sada nema naših pomoraca - ne mogu ploviti i zarađivati kada samo našim dijelom Jadrana to uspješno čine stariji i manji "cementaši". Poražavajuće je da u Hrvatskoj danas imamo slučaj napuštanja hrvatskih pomoraca koji su prepušteni sami sebi, očajni i gladni, bez novaca, suočeni s dugotrajnim sudskim postupcima u kojima nije sigurno koliki će dio dugovanja uopće uspjeti naplatiti.