S težnjom da pronalazak avionske bombe iz Drugog svjetskog rata u mandalinskoj uvali Dumboka ne prođe jedino kao masovno "lajkano" fotografiranje s opasnim trofejem na društvenim mrežama, a da se iz toga u javnosti ne izvuče pouka kao od mogućeg tragičnog događaja, redakciji portala Šibenski.hr obratio se naš sugrađanin (podaci poznati), inače školovani pirotehničar, a danas umirovljeni profesionalni vojnik.
– Ne jedan, nego dva lajka dajem Goranu Šimiću za njegovo ekološko djelovanje. Da ga nema, Šimića bi trebalo izmisliti. Međutim, nakon što je u ronilačkoj akciji čišćenja otpada prošle nedjelje pronađena zaostala bomba, očekujem da će svi akteri događaja koji je mogao biti koban – organizatori volontiranja naročito – ubuduće dobro promisliti hoće li iz mora izvlačiti predmete za koje nisu sigurni što su. Ili možda znaju na što su naišli, pa se unatoč tome bez pokrića samouvjereno kockaju s vlastitim i tuđim životima.
Ovako ili onako, u ekološkoj akciji bili su ugroženi životi, pa kao bivši profesionalac podsjećam: ako građanin naiđe na eksplozivnu napravu, tada mu je jedina obveza obavijestiti policiju o lokaciji. Jednako "gledaj, a ne diraj!" vrijedi i za ekološke aktiviste, sve ostalo je stvar isključivo ovlaštenih pirotehničara.
Nije prvi put
Doduše, Goran Šimić na Facebooku je objavio "da su prvo pomislili da je bojler", a ne "bombetina" sa stotinu kila eksploziva. Zabune nikad nisu isključene, a kada su shvatili o čemu je riječ i pozvali policiju, "krmača" je već bila na suhome.
Ako i jest bilo tako, onda nije nimalo za primjer, naročito mladim naraštajima ekologa i ronilaca, što su sudionici čišćenja otpada objavili fotografije s bombom na društvenim mrežama. Da ne govorim kako su neki drugi aktivisti pod Šimićeve objave dodavali "da nisu prvi put iz mora izvlačili ručne bombe" u sličnim akcijama – govori taj građanin.
– Ne znam je li to istinit podatak ili je naveden jedino radi namjere da to opasno junačenje i "fora" na društvenim mrežama nekoga impresionira. Kako god, mislim da o tome nije nimalo dobro javno govoriti u revijalnom tonu, kao o zabavnoj igrariji i, naposljetku, objaviti uz fotografiju s "ulovom" iz Drugog svjetskog rata čija bi eksplozija u zrak odnijela pola Dumboke i okončala živote svih koji su se tu našli. Hvala Bogu, nije se dogodilo najgore: čak štoviše, na jednoj objavi snimljen je Goran Šimić – i dalje vjerujem, ne znajući da sjedi na bombi – kako čekićem (!) čisti desetljećima nataloženi obrast morskih organizama s njezine željezne obloge.
Treba znati da je eksploziv tvar koja nikada ne propada i nikad se ne zna kada i pri kakvom pomicanju se bomba može aktivirati, makar i nakon više desetljeća! Nadalje, zabilježene su različite kemijske reakcije eksploziva čak s morskom vodom i stvaranjem razornih tlakova pa jedino mogu reći da su svi zajedno imali puno sreće – govori pirotehničar.
Ograđuje se da mu ni izbliza nije namjera zasjeniti predani Šimićev i rad ostalih pridruženih mu volontera na čišćenju okoliša. Može razumjeti i da zanos u tom napornom poslu otrgnutom od vlastita slobodnog vremena ponekad može biti ispred opreznog razmišljanja, no radi odgoja i edukacije mladih ljudi kojima danas-sutra nešto slično može pasti na pamet iz primjera iskusnijih, javno eksponiranih osoba, odlučio je upozoriti na vrlo moguću pogibelj ako eksplozivnim napravama rukuju nestručnjaci.
Put u pakao popločan je najboljim namjerama, podsjeća sugovornik, dodajući da je ronjenje danas dostupno manje-više svakome i ima vrlo širok krug poklonika, te se nikad ne zna tko može naići na eksplozivne naprave iz različitih razdoblja, posijane negdje na dnu mora u većem broju nego što mislimo da ih ima, uvjerava taj Šibenčanin.
A kako se to ozbiljno postupa s eksplozivom, zorno je pokazao policijski protokol, budući da je dio Dumboke u nedjelju nakon pronalaska bombe i cijeli ponedjeljak bio zatvoren za prolaznike i vozila. Čak i za prodavače na obližnjoj pomorskoj benzinskoj crpki, koji su, svjedoče nam, do radnog mjesta trebali ići zaobilaznim putem, preko dijela šetnice u zaleđu crpke. Komunikacija je normalizirana tek u utorak ujutro, prema izjavi Šime Pavića, policijskoga glasnogovornika.
Ovo nam je škola
Valjda kada je, prema neslužbenom podatku, jedini pirotehničar u Dalmaciji na radnom mjestu u Splitu uspio doći i obaviti što treba da neutralizira "krmaču" izvađenu iz dubine Dumboke.
U očekivanju odgovora na naš upit iz Policijske uprave, telefonski smo kontaktirali Gorana Šimića, za ekološki aktivizam nagrađenog nacionalnim priznanjem "Ponos Hrvatske", powerliftera i županijskog vijećnika. Upravo je zajedno s prijateljem zrakom punio ronilačke boce.
– Dobio sam oštru opomenu od policije! – priznao je na opasku da je izvlačenje bombe u nedjelju bio vrlo opasan posao i dodao također iskreno priznanje kako u nedjelju nije bilo prvi put da iz mora izvuku bombu, a da ne znaju o čemu se radi.
– Sve to obraste do neprepoznatljivosti, tako je bilo i ovaj put. Pomaknuli smo je svega nekoliko metara uvjereni da je nekakav bojler i tada sam s čekićem uklonio nešto obrasta dok netko nije zaključio da je bomba. I to s barem sto kila eksploziva, kako je nakon dolaska utvrdila policija – potvrdio je Šimić manje-više sve navode iz objava na društvenim mrežama. Priznaje da se to događa u gorljivom nastojanju da očiste što više otpada. Za trajanja ekološke akcije koja se u Dumbokoj odvijala tijekom tri posljednje nedjelje, u sklopu velike nacionalne akcije "Večernjeg lista", očistili su s morskog dna više od 200 vreća svakovrsnog otpada, no od sutra će drukčije.
– Obvezao sam se da ubuduće o svakom sumnjivom predmetu na koji naiđemo prilikom čišćenja odmah obavijestimo policiju. I jest, moglo se svašta dogoditi, a eto, srećom, nije – zaključio je Šimić ne samo izjavu, nego valjda i jedno poglavlje u svome aktivizmu. Svi osviješteni, požrtvovni ljudi poput njega, sebi i drugima trebaju živi i zdravi!