Svečana dodjela priznanja Plava vrpca Vjesnika održana je u 1. prosinca u opatijskom hotelu Royal. Svileni plamenac i zlatni prsten kao pobjednik u pojedinačnoj konkurenciji dobio je Luka Krmić iz Komina, dok su svileni plamenac i srebrna plaketa otišli u ruke pobjednika u momčadskoj konkurenciji, Andriji Deviću iz Sukošana i Niki Peršiću iz Rijeke.
Dević nije prisustvovao dodjeli nagrade, jer ploviti se mora, pa je trenutno opet negdje na svjetskim morima, ali je putem videosnimke kratko prepričao akciju u kojoj je po noći i nevremenu ukrcavao ljude s pretrpane jedrilice na brzu brodicu i u više navrata ih prebacivao do broda, gdje ih je on na pilotskim ljestvama dočekivao, a neke od njih, u prvom redu malu djecu, i odnio ljestvama do palube broda Laura Bassi, istraživačkog broda iz Italije kojim su plovili prema istraživačkoj bazi na Antarktici, piše Novi list.
Umjesto Andrije, nagradu je primila njegova partnerica Sonja Hammer.
“Na svečanu dodjelu Plave vrpce Vjesnika u Opatiji stigao sam skoro pa u posljednji tren, jer samo pet sati prije toga još sam bio u neizvjesnosti u zrakoplovnoj luci u Amsterdamu, jer su letovi masovno otkazivani zbog nevremena. Ne mogu vam opisati koliko sam silno želio da moja petogodišnja kćerkica Tena, koja je tog 1. prosinca slavila peti rođendan, bude uz mene u trenutku kada budem primao zlatni prsten i svileni plamenac Plave vrpce Vjesnika. Sretan sam i ponosan što sam se našao u društvu heroja, koji su svjesno izložili opasnosti svoj život da bi spasili nepoznate ljude.” ispričao je Krmić.
Luka Krmić, drugi časnik palube na brodu Resstborg rukovodio je akcijom spašavanja kubanskih migranata u Meksičkom zaljevu.
“Bih li to učinio opet, bez obzira na sve? Ne razumijem kakvo je to pitanje. Učinio bih to bez razmišljanja.” kratko je komentirao Krmić.
Prilikom primanja priznanja Niko Peršić je kazao da dok spašavaš ljudske živote, ne osjećaš bol jer je tek nakon akcije spašavanja primijetio da mu je tijelo puno modrica. “Ali nije mi žao, važno je da su ljudi, među kojima je bilo puno djece, žena i starijih osoba, završili na sigurnom.” istaknuo je i dodao kako je prije nekoliko dana doznao da je njegov rođak Roko Terković dobio Plavu vrpcu Vjesnika 1974. kao član posade m/b Kraljevica, iz flote tadašnje riječke Jugolinije, za spašavanje ozlijeđenih grčkih pomoraca na Atlantiku. Tako da su čovječnost i hrabrost tradicija u ovoj obitelji, priopćili su iz Sindikata pomoraca Hrvatske.
Plakete kao uspomene na nominaciju uručene su i svima nominiranima. U pojedinačnoj konkurenciji to su bili Dominko Radić iz Dubrovnika i Marijan Tibljaš iz Rijeke, a plaketu za uspomenu na nominaciju u momčadskoj konkurenciji dobio je Ivan Vlašimsky koji nije bio na dodjeli i vatrogasci DVD-a Lopar.
“Iako sam već u “ozbiljnim” godinama, spašavat ću ljudske živote na moru dok god budem mogao.” zaključio je Dominko Radić, živuća legenda spašavanja ljudi iz mora na dubrovačkom području.
Glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Neven Melvan istaknuo je kako je Sindikat pomoraca Hrvatske samo formalno vlasnik Plave vrpce, koju je preuzeo 2012. godine, kada je gašenjem Vjesnika postojala ozbiljna opasnost da se Plava vrpca ugasi zajedno s dotadašnjim vlasnikom, dok je u stvarnosti Plava vrpca Vjesnika opće dobro i pripada svima nama kao brend koji imamo svetu obvezu očuvati za buduće generacije pomoraca.
“Pomorska profesija jest hrvatska tradicija koju mladi ljudi prepoznaju, ona im je u genima, u krvi, i nemamo razloga brinuti se za budućnost Hrvatske kao pomorske zemlje, nemamo razloga brinuti se za budućnost Plave vrpce Vjesnika. Dok je pomoraca bit će i heroja.” rekao je Melvan, te se osvrnuo na aktualne probleme pomoraca.
“Pošteno rečeno svijetom su oduvijek bjesnili ratovi, samo su ovi današnji bliže europskim vratima. Brodski promet se ne obustavlja u ratnim zonama, a sigurnost broda i posade je uvijek u ugrozi. Pomorci u takvim zonama samo formalno imaju pravo izbora koje im omogućava Konvencija o radu pomoraca i Kolektivni ugovori. No, može li se to zaista nazvati izborom kad je tu spoznaja da ćeš nakon eventualnog napuštanja broda prije ulaska u ratnu zonu teško više ikada zaploviti na toj kompaniji?”, nastavio je Melvan.
“U shippingu nema sigurnog i stalnog zaposlenja. A rijetko ima izbora koji ti garantira sigurnost. To je život pomoraca.” rekao je Melvan, upozorivši i na probleme piratstva, kriminalizacije pomoraca i izbjegličke krize u kojoj su pomorci najčešće oni koji prvi daju ruku pomoći izbjeglicama, što potvrđuje i ovogodišnja dodjela Plave vrpce, navodi Novi list.
Pomorska tradicija
I tako u jeku tehnološkog napretka, potrebe smanjenja emisija ugljičnog dioksida, najavama brodova bez posade, pomorci se još uvijek nose s problemima koji su trebali ostati u povijesti: ratovima, piratstvom, kriminalizacijom i izbjegličkom krizom. Iako je teško pronaći logiku u tim činjenicama, pomorci – ta neuništiva i najvažnija karika svjetskog lanca opskrbe – opstaju, rade svoj posao profesionalno, a kad je potrebno spašavaju ljudske živote bez obzira na rasu, naciju ili vjeru.
“Hrabrost, čovječnost i srčanost. Ljubav i briga za očuvanje bogatstva i ljepote hrvatskog, sredozemnog i svjetskog mora i priobalja. Njegovanje hrvatske pomorske tradicije. Nemjerljiv doprinos hrvatskih pomoraca visokoj etici pomorskog poziva – to su riječi prepisane iz Pravilnika o dodjeli Plave vrpce Vjesnika, ali i mnogo više od toga – to je način života i rada hrvatskih pomoraca.” rekao je Melvan.
U ime Odbora za dodjelu Plave vrpce okupljenima se obratio Alen Jugović, član Odbora i profesor riječkog Pomorskog fakulteta, kazavši da je odabir dobitnika i ove godine bio težak, jer svaki od nominiranih pothvata zaslužuje priznanje.
“Nema riječi kojima mogu dovoljno zahvaliti svakom pojedincu koji je hrabro priskočio u pomoć, često stavljajući vlastiti život i karijeru na kocku. Ta njihova predanost nije samo čin hrabrosti, već i izraz humanosti i suosjećanja prema drugima. Stoga neka zahvalnice koje ćemo im podijeliti budu podsjetnik da čin ljubaznosti i hrabrosti može imati trajan i dubok utjecaj na živote drugih.” rekao je Jugović za Novi list.