Yara Birkland, prvi električni autonomni brod kapaciteta 120 kontejnera ovaj tjedan započinje s komercijalnim radom. Od porinuća prošle godine su na njemu bili ukrcani pomorci, ali sada jedan po jedan polako nastavljaju svoj angažman prateći rad broda preko ekrana na kopnu.
Kako je na sajmu Nor-Shipping koji se ovaj tjedan održava u norveškom Oslu, točnije Lillestromu, najavila potpredsjednica kompanije Masstery Pia Meling, prvi korak u autonomizaciji Yare je testiranje robotske ruke tvrtke MacGregor koja će bacati i hvatati cimu umjesto dvojice mornara. Nakon toga će na obalu preseliti upravitelj stroja, a naposljetku i dvojac za komandnim mostom.
Na pitanje novinara je li to početak kraja potrebe za pomorcima, Meling je odgovorila kako zapravo stvaraju nova radna mjesta na obali i da ljudi mogu po završetku smjene doći u vlastitu kuću. No, istodobno priznaje da bi za 20 godina, kad na moru budu puno više autonomnih brodova situacija mogla biti znatno drugačija nego danas.
Ova kratka priča najbolje ocrtava glavne poruke sajma u Oslu koji je nakon pandemijske pauze na jednom mjestu okupio kremu svjetske trgovačke mornarice, brodogradnje i vezanih djelatnosti.
Na poziv Norveškog veleposlanstva u Hrvatskoj, sajam su posjetili predstavnica HRM-a Ana Karaman, Marko Katalinić sa splitskog Pomorskog fakulteta, Ivan Sulovsky s Tehničkog fakulteta u Rijeci i potpisnik ovih redaka.
Pod geslom #ACTION izlagači su pozvani pokazati sve što mogu kako bi plovidba bila zelenija, sigurnija i pametnija, a šetnjom kroz paviljone smo ostali impresionirani koliko smo zapravo kao društvo već zagazili u budućnost.
Planet će doista biti čistiji jer se gradi sve više komercijalnih brodova na struju i vodik, nesreća će zbog inteligentnih sustava navigacije biti sve manje, ali pitanje je tko će, odnosno, hoće li itko na tim brodovima uopće ploviti.
U današnjem svijetu virtualne realnosti i dronova futuristička priča s početka teksta postala je vrlo realna i zabrinjavajuća za sve koji u idućim desetljećima planiraju zobati kruh od sedam kora. Smanjenje potrebnog broja pomoraca neće se dogoditi preko noći, no potpuno je jasno da sve vodi k tomu da će brodovi postati toliko napredni da će bez ljudi sami voziti od luke do luke i robotskom rukom hvatati cimu.
Dok ta zora ne svane, svi sudionici Nor-Shippinga su mogli uživati u zvjezdanom trenutku svjetske brodarske industrije. S rekordnim cijenama vozarina prihodi najvećih kompanija su eksplodirali i na štedi se na ulaganjima u razvoj i nadmetanju s konkurentima.
Tu na svoje dolaze i proizvođači opreme poput Jezerka Crnića iz riječke tvrtke Inelteh koji sa svojih 30 radnika već godinama posluje na skandinavskom tržištu i redovito izlaže na Nor-Shippingu.
- Proizvodimo opremu za signalizaciju, navigaciju, automatizaciju i mjerenje i 85 posto toga ide u izvoz. Radimo s najvećim tvrtkama poput Kongsberga, Glamoxa, Emersona koji na naše proizvode poput novoga kontrolera navigacijskih svjetala samo stavljaju svoje ime. Oprema se ugrađuje na brodove po cijelome svijetu. Zadovoljni smo sa sajmom jer tu srećemo s našim dugogodišnjim kupcima i otvaramo nove kontakte - naveo nam je Crnić, inače mućki zet s puno prijatelja u Splitu.
Jaku vezu sa Splitom ima i izlagač Inno Gatin, unuk prvoga fotoreportera Slobodne Dalmacije Živka Gattina, inače ekspert za računalnu dinamiku fluida (CFD) koji sa svojim kolegama Robertom Keserom i Vukom Vukčevićem promovirao projekt Cloud Towing Tank. Ukratko, to bi bilo virtualno ispitivanje modela broda, kao u testnome bazenu.
- Starije generacije zaziru od novih rješenja, ali polako svi prihvaćaju CFD kao realnost. Naš posao je smanjiti broj testova, skratiti vrijeme i troškove kod razvoja trupa, a konačni rezultat je isti kao i kod testiranja u bazenu. Tradicionalnim brodovlasnicima još uvijek znači imati pečat institucije poput Brodarskog instituta. Za proračun koristimo softver Naval Hydro Pack našega profesora Hrvoja Jasaka koji smo nadogradili tako da projekt možemo odraditi za samo par sati što je naša prednost - navodi Gatin, inače doktor na temi modeliranja valnih opterećenja na trgovačkim brodovima.
Naravno, nakon što se napravi ručni dio posla, te silne podatke mora obraditi i superračunalo poput Bure u Rijeci ili Vege u Mariboru, a rezultat su atraktivne simulacije u boji koje često viđamo kod regatnih brodova nove generacije.
Inače, cijeli sajam je u znaku dekarbonizacije, digitalizacije, ekologije, električnog i vodikovog pogona što iziskuje milijunska ulaganja koja velike kompanije u ovo vrijeme rekordnih vozarina očito bez problema servisiraju.
Broj neobičnih rješenja, inovacija i zanimljivosti je toliki da ćemo o pojedinim proizvodima i projektima izvještavati na stranicama Otvorenog mora u idućim danima i mjesecima.
