Iako se mislilo da su sve nastradale, a riječ je o tisućama primjeraka u Jadranu, pokraj Pasadura na Lastovu pronađena je živa periska!
Sjajna vijest odjeknula je u stručnim krugovima, ali i u javnosti, pa smo kontaktirali dr. sc. Željka Mihaljevića, patologa i epidemiologa na Hrvatskom veterinarskom institutu, voditelja istraživačkog tima koji je u zaron pokraj Pasadura krenuo nakon dojave lokalnog ribara i pod nadzorom stručne voditeljice Parka prirode Lastovsko otočje Lucije Kapiteli Rakić, te biologinje i ekologinje Parka Brune Đuković.
Feniks
Lastovsko otočje ovim je važnim pronalaskom postalo najjužnija točka Jadrana na kojoj je zabilježena živa jedinka nakon velikog pomora periski na Mediteranu. Na južnom Jadranu do sada je otkriveno svega nekoliko živih jedinki, a u dubrovačkom akvatoriju samo ova jedna.
To ne znači, ističe Mihaljević, da ih nema više, samo ih još nisu uspjeli pronaći – barem se nadaju da će ih biti još.
Hrvatski veterinarski institut radi na dijagnosticiranju bolesti koja je dovela do uginuća periski, istražuje gdje postoje žive jedinke i radi na njihovoj zaštiti i obnovi populacije. Masovni pomor periske krenuo je prije pet godina iz Španjolske, a u Jadranu je prvo veliko izumiranje periski uočeno prije dvije godine na Paklinskim otocima.
Prva istraživačka područja koja su im pomogla u otkrivanju kako i od čega periske ugibaju, te kako se bolest širi, postavili su u suradnji s Javnom ustanovom Nacionalni park Mljet na Malom jezeru. Utvrdili su da je masovno uginuće periski u Jadranu prouzročio parazit Haplosporidium pinnae u kombinaciji s mikrobakterijama.
Agresivan parazit podmorjem je širio bolest poput požara i staništa periski brzo pretvorio u njihove masovne grobnice. Zato svaka živa periska koja se otkriva u Jadranu izgleda poput feniksa.
– Periske koje su preživjele imaju posebnu imunost koja je zanimljiva za istraživanje, ali i daje nadu da bi se populacija periski u Jadranu mogla obnoviti – kazuje Mihaljević, ističući kako je iznimno važno pronaći što više preživjelih jedinki.
Tu mole i pomoć građana, pogotovo ribara i onih koji će ljeto provesti u rekreativnom ronjenju.
– Ako opaze perisku za koju misle da je živa, trebaju iznad nje rukom nježno proći kroz morsku vodu, a periska će se, osjećajući vibracije, zatvoriti. Lokaciju žive periske građani potom trebaju prijaviti Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja – savjetuje Mihaljević, koji je na Lastovsko otočje stigao radeći na projektu "Očuvanje plemenite periske u Jadranu".
Na rubu plača
– Vidio nas je jedan lokalni ribar, Željko Čengija Ćuk iz Pasadura, prišao nam je i rekao da je tu jedna živa periska. Došli smo na to mjesto i stvarno je bila živa. Budući da je samo dva metra od obale, nalazi se među čamcima i mala je, jedva 10 centimetara visine, odlučili smo je odmah zaštititi privremenim kavezom kako je netko ne bi slučajno zakačio sidrom ili je pojela orada ili hobotnica – rekao je Željko Mihaljević.
– Dok smo postavljali taj kavez, lokalni ribar koji nam je prijavio njezino postojanje pažljivo nas je promatrao, da je ne bismo slučajno ogrebali – simpatična je epizoda u akciji zaštite zasad jedine otkrivene preživjele periske dubrovačkog akvatorija.
Desetak ljudi s Lastova uputilo ih je na još neke uvale u potrazi za preživjelim periskama. Sati i sati zarona, nažalost, nisu dali još dobrih vijesti – sve koje su obišli bile su mrtve.
Svjedočili su i nizu, kako kaže Mihaljević, emotivnih reakcija lokalnog stanovništva.
– Doveli bi nas do periski, mi bismo zaronili, utvrdili da su mrtve, a ljudi bi bili na rubu plača – kazuje.
– Ima ih još koje nismo stigli obići, pa to ne znači da će pronađena periska ostati jedina koja je živa u akvatoriju Lastova – ističe Mihaljević.
Ono što u cijeloj priči oko pronalaska živućih periski upada u oči jest činjenica da je na svim lokacijama pronađena samo po jedna živa jedinka, dok je oko njih na desetke mrtvih. Kako je moguće da ona preživi usred masovne grobnice i ne bude zaražena bolešću koja je odnijela sve druge pripadnike njezine vrste?
– Zasad smatramo da te usamljene jedinke imaju prirođenu imunost. Ako se razmnoži i dobije ličinke, i one bi trebale imati istu, prirođenu imunost. Zbog toga je njihov pronalazak u prirodi od iznimne važnosti. Sad je moramo sačuvati od nestanka. Ta imunost je neistraživa jer su nam te periske previše dragocjene da bismo ih podvrgavali postupcima istraživanja – ističe dr. sc. Željko Mihaljević.
Na Hrvatskom veterinarskom institutu potvrdili su, osim živuće periske na Lastovu, jednu kod otočića Zečevo kraj Nina i u Pirovcu, koja napreduje. Činjenica da su same među desecima mrtvih veliki je problem, jer su živuće jako udaljene jedna od druge, što je velika prepreka njihovu daljnjem razmnožavanju u prirodi, kaže naš sugovornik.
Tajna razmnožavanja
Dr. sc. Željko Mihaljević osvrnuo se i na opasnog parazita koji je izazvao pomor periski.
– Neki parazit neće ubiti populaciju sto posto jer će ubiti i sebe, pa je ovo definitivno fenomen koji upućuje da je visoka patogenost ovog parazita pospješena zagađenjem i globalnim zatopljenjem mora. Da bismo pomogli oporavku populacije periski u prirodi, kojemu se usrdno nadamo, na nekoliko smo mjesta u Jadranu postavili kolektore za ličinke periski.
- Nadamo se da će preživjele periske, koje se razmnožavaju preko ljeta, dati ličinke te da će nam morske struje pomoći u njihovu prikupljanju. Ličinke, koje su prozirne i duge oko pola centimetra, potom brzo transportiramo u Aquarium Pula, gdje se periske pažljivo uzgajaju, dobro rastu i dobro napreduju. Želimo ih vratili u more u trenutku kad ih više ne bude ugrožavao opasni parazit – rekao je Mihaljević.