vapaj s otokaMještani Silbe i Oliba strahuju da bi ‘njihovo‘ more moglo postati pustinja: Poberu nam sve, za nas ništa ne ostane, a nitko ih ne kontrolira

Ljubitelji mora i ribolovnog svijeta, ali i lokalno stanovništvo koje živi uz more često se žali da je ribe puno manje nego prije. Mnogi za to krive veće ribarske brodove i neke ribolovne alate. Tako je i u priči sa zadarskih otoka Silba i Olib, gdje su se mještani u očaju tražeći pomoć obratili HRT-u. 

Mještani sjevernih otoka zadarskog arhipelaga poslali su poziv upomoć. U strahu su da brakovi oko njihovih otoka postaju jadranska pustinja. Proganja to male ribare i starosjedioce Oliba i Silbe više od desetljeća.

- Nalazimo se kod škojića Kurjak u Olibskom akvatoriju i na mjestu smo gdje se upotrebljava jedan od najgorih i najštetnijih alata u ribarenju, a to je mreža potegača zvana migavica - kazao je Ferdo Frantin.

Željko Cotov mali je ribar i umirovljenik koji na Olibu živi cijeli život. Frišku ribu njegova obitelj uspije pojesti jednom tjedno. Riblji fond uvelike se smanjio u odnosu na zlatno doba ribolova u prošlome stoljeću.

- Odavdje do otoka Silbe je 3 nautičke milje ili malo više, a dubina je sve 30 metara. I to ne fanga nego pijeska. Sve je dobro. Brak je veliki, dosta puta je ribu teško i uloviti. Ali riba postoji. Ali oni mrežama ne bježe. Ono što uđe u onu mrežu, oko je 14 mrežnog tega, i kupe sve - kaže Cotov.

Bune se i mali ribari na susjednoj Silbi. Oni koje je riba othranila, oni kojima je to nekad bila svakodnevna, otočna hrana.

- Oni ne samo da nam uništavaju sve, da nam love okolo i uništavaju sve nego još i tu ribu ne prodaju na ovom mjestu nego ju prodaju tko zna gdje. Tamo gdje vjerojatno imaju bolju cijenu - kaže Emil Lukin sa Silbe.

- Poberu nam sve, za nas ostaje ništa. Ima nas 5-6 ribara koji imamo dozvolu, tu možemo bacati. Dalje, cijela Silba je njihova - dodaje Lukin.

Sve manje ljudi izlazi na more i sve manje ljudi lovi svojim mrežama stajačicama. Bilo je tu krasne ribe, a sada ribom oskudijevaju. Toliko da je kupuju na zadarskoj ribarnici.

I kao da to nije dosta, susreću se ovi otočani i s drugim popratnim problemima.

- Nama migavice stvaraju štetu i na našim ribarskim alatima. Ja sam prije dvije godine imao parangale najlonske, bavim se s njima, znači lovim podlanice i baraje u uvali Pernatica, to vam je jedna krasna uvala. U 5 ujutro dođem, taman je svitalo, a meni parangali u kraju uništeni. A slušajte to vam je 100 udica. I plaćam za to dozvolu i sve - kaže Dalibor Rošić sa Silbe.

Silba i Olib pogodne su za mreže potegače jer nemaju stijena za koje će zapeti. A mreža koja se u kraju vuče po dnu uništava posidoniju, stanište za riblju mlađ. Za ove otočane takva je situacije beznadna. Nakon jednog takvog potezanja dugo vremena se na tom mjestu ništa ne ulovi.

- To je jedan tradicionalni alat, koji su zloupotrijebili ovi današnji ljudi, jer koriste ta moćna hidraulična vitla, koriste jako dugačke i visoke mreže i obuhvate veliku površinu u moru. Po pravilniku piše da je 500 metara konopa i 300 m mreže, ali nitko ih ne prati nitko ih ne snima nitko ih ne kontrolira - kaže Ivan Smirčić.

- Mreža je živo zlo, ali uvijek je bila dozvoljena. A na pojedinim mjestima, sada, kompletan teritorij Oliba je dozvoljen. To jedino od one punte do ove punte sada, nije. A tamo su ostavili tri nove pozicije gdje mogu ući mreže - kaže Cotov.

Mještani Oliba tražili su da im zaštite glavnu uvalu na otoku. To su i dobili, međutim posljednjih nekoliko godina potezanje mreža u glavnoj uvali, kažu, više nije zabranjeno.

Stanovnici sjevernih zadarskih otoka rješenje vide u promjeni zakona i većim kontrolama.

- Najbolje bi bilo zabraniti. Ali, bitno reducirati, napraviti lovostaj. Da u svako doba ne mogu na svim pozicijama vući te potegače - smatra Smirčić.

- Apeliramo i pozivamo ponovno zakonodavca da malo razmisli na temelju znanstvenih istraživanja i na temelju svega ovoga što se vidi, dakle nije obalna, uništava mlađ, malu ribu kao ješku i to je dovoljan razlog da bi se, ako ništa drugo, stavila neka restrikcija ili lovostaj ili nešto. Mi znamo da ljudi žive od ribe, ali moramo i zaštititi to malo ribljeg fonda - poručuje Frantin.

Nadaju se da će se i njihov glas čuti. Jer željeli bi nešto blagodati mora ostaviti i unucima. Nastavi li se kopanje podmorja, kažu, o ribi u akvatoriju oko Silbe i Oliba potomcima će pričati samo legende, piše HRT.