Nakon dvodnevne plovidbe iz grčke luke Zea, u dubrovačku luku Gruž uplovila je prva ove godine luksuzna, 133 metra duga i 19 metara široka megajahta "Al Mirqab". Riječ je o jednoj od 15 najvećih svjetskih luksuznih jahti koja je u vlasništvu bivšeg katarskog premijera i ministra vanjskih poslova Hamada bin Jassima bin Jabera Al Thanija.
Jahta koja plovi pod zastavom Kajmanskih otoka pod zapovjedništvom je Korčulanina, on će reći Smokvičanina, 47-godišnjeg Franka Pecotića, dubrovačkog đaka i studenta i jednog iz smokviških obitelji s najduljim pomoračkim generacijskim 'stažem' na otoku, piše Dubrovački vjesnik.
- Moj je sin, koji je sad u drugom srednje Nautike ovdje u Gradu, trinaesti u obitelji koji će se uhvatiti mora. Možda, tko zna, a i mlađi govori da bi i on, a s njima se nikad ne zna!" - smije se kapetan Pecotić koji je, kaže, brojio minute kad će netko od novinara doznati da je u Gružu i nazvati ga.
Pecotić zapovijeda Al Mirqabom od lani, freško, iza njega je već podulji pomorački staž, a počeo je, kao i svi Korčulani, na Mediteranskoj plovidbi.
- Svi iz grada su počeli na Atlantskoj, mi s Korčule na Mediteranskoj plovidbi, tako to ide. U Dubrovniku sam završio srednju pomorsku u ratu, 1993. sam maturirao i onda upisao u gradu višu, pa i to završio, i nakon toga na brod, kako drugačije. Nakon Mediteranske išao sam na kontejneraše nekoliko godina, pa onda na kruzere deset godina, a onda sam krenuo na jahte, čini mi se da sam počeo 2013. Prvo je bila Eclipse, ono k'o mali kruzer, i tu sam se i po velikim kruzerima i kasnije na jahtama profesionalno izbrusio, u svakom smislu, a i to mi odgovara, takav način rada. Grand Blue, Quantum Blue, i lani Tranquility, znam ja da vi upratite svaku ploveću ljepoticu koja se nađe u Gružu - smije se Pecotić koji je ovaj put na Al Mirqabu zapovjednik bez rotacije. Sam je u svemu, i samo je on jedan, bar zasad.
- Odgovoran sam baš za sve, sam sam i nemam rotaciju kao na nekim drugim jahtama, gdje sam imao kolegu pa bi se u određenim razdobljima mijenjali. Mada, moram reći, ovo mi je zasad i lakše, dok se sve to malo ne ušemi bolje je odrađivati posao sam. Imam prostora i za odmor iako je uvijek puno posla - dodaje ovaj smokviški zapovjednik koji će, nada se, u veljači naći malo vremena za odmor s obitelji, iako mu je dolazak jahte u Dubrovnik došlo kao najbolja moguća solucija.
- Vlasnik je zaista izvrstan čovjek, to je jedna odlična obitelj i odabrali su Dubrovnik jer im se oduvijek jako sviđao, vole ga i lijepo im je tu, a moram reći da i meni odgovara, blizu sam supruzi i djeci, ovdje imam krcato prijatelja, sin mi je u Nautici pa je u đačkom domu u Gružu, tako malo se družimo kad možemo, izađemo na pizzu i to - sretan je Pecotić, kao i svaki pomorac kojemu se potrefi da je blizu obitelji.
Zapovjednika kao glavnog i odgovornog na šutnju o bilo kakvim pojedinostima obavezuje ugovor o povjerljivosti, no Dubrovački doznaje da je jahta iz Grčke stigla u Dubrovnik i da će tu biti do proljeća obavljajući godišnji remont, popravke, servise, obnovu unutrašnjosti, kako se reče 'godišnji touch-up', a sve kako bi jahta na proljeće bila spremna za plovidbu uglavnom po Mediteranu.
- Obitelj osim Dubrovnika jako voli Sardiniju, obožavaju mir, sunce, more, kupanje i sunčanje pa to na plovidbama i traže - sve je što nam je Pecotić mogao reći.
I posada je, pod vodstvom smokviškog kapetana, miks nacija, dodaje, kako je i najbolje i baš svi oni oduševljeni su Dubrovnikom.
- Imamo dosta nacionalnosti što ja jako volim, to je i najbolje, imamo Engleza, Iraca, Argentinaca, Rumunja, Bugara, Grka, ma svega, a ima i Hrvata. Evo sad su sa mnom jedan dečko strojar iz Zadra, jedan električar iz Splita i jedna stjuardesa iz Splita, vidjet ćemo za ukrcaj još nekoliko ljudi iz Hrvatske koji mi trebaju da kompletiram posadu, ali daleko je do proljeća. Najvažnije je da nas ima odsvuda, tako je bolje raditi - odlučan je Pecotić koji, kad ima vremena, zuji s motorinom po Gradu, Gružu, Lapadu, obilazi kao da je doma i vrijeme kad ne radi provodi sa sinom, a uskoro će i supruga, pa je život već lakši. A onda kad krene sezona - nema odmora.
- A je, nije lako kad si sam bez nekoga kome možeš vjerovati i tko će te zamijeniti, vidjet ćemo, dosad sam uvijek bio u rotaciji s nekim, ima vremena. Što godine više idu, sve više čovjek želi naći ravnotežu između posla i obitelji, mislim da je tako radnik najsretniji i najbolje i radi pa je onda i gazda zadovoljan!