kriza energenataKapetan Antun Asić o poslovanju preko oceana: Jesu li plinaši budućnost Atlantske plovidbe i drugih hrvatskih brodara? Moguće je napraviti taj korak, ali...

Plan o postupnom istiskivanju ruskog plina s europskog tržišta i povećanom uvozu ukapljenog plina iz SAD-a koji su netom u Bruxellesu dogovorili predsjednik SAD-a Joe Biden i čelnici Europske unije bi, suglasni su stručnjaci, zahtijevao veliko resetiranje pomorskih ruta, ali i prilagodbu flote koja bi plin prevozila preko Atlantika.

I u Dubrovniku kao pomorskom gradu mnogi se pitaju kako će izgledati budućnost poslovanja s plinom. Dr. sc. Antun Asić, predavač na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku, za Dubrovački vjesnik kaže kako se problem zamjenskog energenta prirodnom plinu ne može riješiti u kratkom vremenskom razdoblju, potrebna su znatna ulaganja, a bez dugotrajnih političkih rješenja i jedinstva i ulaganja na obje strane Atlantika problem je teško rješiv.

Peterostruko skuplji

- Nažalost, prošlost odnosa upućuje na oprez. Što se reakcije Atlantske plovidbe d.d. tiče, to je stvar procjene uprave, uz napomenu kako je promet plinom sasvim drugo brodarsko tržište od onoga gdje se već uspješno skoro sedam desetljeća natječe dubrovački brodar. Uzgred, cijena novogradnje LNG broda kapaciteta 174 tisuća kubičnih metara kreće se oko 180 do190 milijuna američkih dolara, što je u usporedbi s cijenom panamaksa za prijevoz npr. ugljena, (38 milijuna američkih dolara), skoro peterostruko više – upozorava kapetan Asić i nastavlja o mogućnostima smanjenja ovisnosti Europe od ruskog prirodnog plina:

- Tog je energenta u 2021. uvezeno 155 milijardi m3 iz Rusije ili 40 do 41 posto potreba za plinom, pa Europa želi diversificirati svoje izvore. Jedna od solucija je u dodatni uvoz iz SAD za 15 milijardi m3 u odnosu na lani, kad je prema podacima Energy Information Administration (EIA) uvezla 28,1 milijardu m3. Unatoč značajnom povećanju to bi bila samo desetina uvoza iz Rusije u prethodnoj godini. Ciljevi za duže vremensko razdoblje su dodatno ugovaranje od 50 milijardi m3, ali prema procjenama bi za to trebalo dodatnih barem pet godina. Kad govorimo o izvozu plina iz SAD, moramo naglasiti kako administracija SAD ne može određivati smjerove kretanja plina, već privatne tvrtke na tržištu – pojašnjava sugovornik.

Dodaje kako je, prema Evercore ISI analitičaru Seanu Morganu, više od 80 posto volumena izvoza prirodnog plina iz SAD ugovoreno na dugoročne ugovore, uobičajenog trajanja 15-20 godina, a relativna fleksibilnost ugovaranja krajnjeg kupca već je preusmjerila znatan dio isporuke prirodnog plina u Europu radi više postignutih cijena.

O samom prijevozu zemnog plina brodovima, dr. Asić podsjeća kako se plin prethodno postupkom ukapljivanja pretvara u tekuće stanje na izvoznom terminalu, a dolaskom u uvozni terminal ponovno se 'vraća' u plinovito stanje, kao što se to radi na krčkom plutajućem LNG terminalu.

Privremeno rješenje

- Za sada izvozni i uvozni kapaciteti terminala ograničavaju znatniji rast prekomorskog uvoza plina iz SAD u EU. Gradnja izvoznih terminala dugotrajan je i skup projekt koji stoji milijarde US dolara i traje nekoliko godina, uz prethodno osiguranje dugoročnih ugovora o kupnji i osiguranja financiranja. Sukladno zajedničkoj izjavi SAD – EU Europska komisija će podržati dugoročno ugovaranje kako bi se potaklo investiranje u izvozne i uvozne LNG terminale. Morgan navodi da je u najboljem slučaju, za gradnju uvoznog terminala za uplinjavanje potrebno minimalno dvije godine, a za izvozni terminal tri i pol do 5 godina. Razvidno je kako su za rješenje ovog problema potrebna znatna sredstva i novac, ne računajući LNG brodove. Pa će se tražiti alternative prirodnom plinu kao energentu u drugim fosilnim gorivima ugljenu i nafti. Takvi trendovi su već vidljivi u EU. Prema mišljenju zamjenika izvršnog direktora grčke kompanije Angelicoussis Group, energetsku krizu Europe na kraće staze može riješiti jedino ugljen za kojim postoji dodatna potražnja iz daljnjih destinacija poput Australije, kao zamjena za ruski ugljen. Povećana potražnja ugljena iz dalekih destinacija dodatno će zauzimati brodski prostor, u odnosu na uvoz iz Rusije, pozitivno djelujući na vozarine brodara s brodovima za rasute terete, kao što je Atlantska plovidba – ističe naš sugovornik i ukazuje na raspravu o dekarbonizaciji EU do 2030 i 2050.

Napominje kako ni prirodni plin nije klimatski neutralan, već može biti samo vremenski ograničena alternativa većim onečišćivačima.

A što o biznisu s plinašima i eventualnoj prilagodbi dijela flote kažu iz dubrovačkog brodara?

- Atlantska plovidba d.d. kompanija je koja se bavi prijevozom rasutih tereta i ne planiramo mijenjati namjenu flote. Kao što smo i ranije izvijestili, i naše novogradnje, koje smo nedavno ugovorili, iste su namjene - odgovorila je na naš upit o mogućoj prilagodbi dijela poslovanja voditeljica Općeg odjela odnosa s investitorima i javnošću AP Sanja Putica.