Jedna od najzanimljivijih perspektiva u pogledu energetske tranzicije pitanje je rješavanja problema grijanja i hlađenja, gdje se, u primorskim gradovima, kao najsretnije rješenje nameću dizalice topline, mišljenja je prof. dr. sc. Neven Duić sa zagrebačkog FSB-a, s kojim smo razgovarali o opciji koja "prijeti" zamijeniti postojeći trend klimatizacijskih uređaja, te o predstojećoj energetskoj tranziciji u nešto širem smislu.
Kao primjer dobre prakse, ovaj stručnjak za okolišno odgovornu energetiku ističe Duždevu palaču u Dubrovniku, gdje se, kako kaže, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća razmišljalo u pravom smjeru.
– Mi smo još u vrijeme Jugoslavije krenuli u smjeru održive energije, ali je plin tada, ipak, uzeo primat. Srećom, u Dubrovniku se razmišljalo izvan tih okvira te se ugradio sustav dizalica topline koji koristi energiju mora. Radi tako da iz mora izvlači toplinu, ili hladnoću, ovisno o sezoni, odnosno o postojećoj potrebi za grijanjem ili hlađenjem.
Princip rada isti je kao kod klima-uređaja ili, primjerice, frižidera, no sustavi vezani za more su okolišno prihvatljiviji, jer počivaju na čistoj energiji budući da ne ispuštaju ništa ni u atmosferu, ni u more – navodi naš sugovornik, pa dodaje kako se utjecaj takvih sustava mjeri tek u kojem stupnju povišene temperature mora na samom usisu, na morskom dnu, koja se u dva metra radijusa raspršuje, a što za posljedicu ima povećani rast školjaka i okupljanje riba u neposrednom okružju.
Riječ je, kako kaže, o problemu u domeni održavanja sustava, a ne okoliša, no i tome će se skoro stati na kraj, ukapanjem usisa ispod pješčanog dna.
EU kontra plinskog lobija
Postojeći sustav u Dubrovniku, gdje je ugradnja klimatizacijskih jedinica zabranjena zbog zaštite kulturnog dobra, obnovljen je, kako navodi, novom tehnologijom koja je kompatibilna sa starom gradskom jezgrom. Sličan je scenarij, smatra, povoljan i za Split, Šibenik, Zadar, Trogir, Kaštela te druge primorske gradove, pa i njihove bliske satelite, poput, recimo, Solina, jer doseg sustava u domeni isplativosti iznosi do 10 kilometra od obale. Potrebna je, dodaje, tek dalekovidnost donositelja odluka.
– Zagreb gura plin u Dalmaciju, a Dalmacija mu se opire, ali to čini pojedinačno, bez plana i jasne vizije, umjesto da donese neku zajedničku strategiju. Nove tehnologije su pod pritiskom plinskog lobija, koji bitno usporava tranziciju. No EU će uskoro izići s novim politikama koje će poticati baš dizalice topline i gradovi će do tog novca moći doći jedino s dobrim projektima, kakav su imali u Dubrovniku. Sada je pravi trenutak da se sagleda ovo pitanje dugoročno i učini korak u pravom smjeru – smatra prof. Duić, ističući kako Split postaje turistička meka, a nema kvalitetno riješeno pitanje grijanja, odnosno hlađenja, pa ni tople vode koja bi se mogla generirati iz istog sustava.
Osvrćući se na tranziciju koja nam slijedi, navodi kako će se energetska budućnost temeljiti na varijabilnoj proizvodnji iz vjetra i solara, pa se stoga traži integrirani energetski sustav koji će uključiti grijanje i hlađenje s niskim emisijama stakleničkih plinova, a uz malu pomoć vodika, i "čisti" transport.
Prve pučinske vjetroelektrane koje bi u takvom sustavu imale važnu ulogu, kod nas bi se, najavljuje, uskoro mogle početi graditi na sjevernom Jadranu. Riječ je o lokacijama gdje danas stoje Inine plinske bušotine, koje će se zatvoriti jer plina više nema. Tako da Ina razmišlja o njihovoj prenamjeni za potrebe vjetroelektrana, čime bi ovo poduzeće započelo i vlastitu energetsku tranziciju.
Potražnja za radnicima
Zamoljen da trenutačni doseg Hrvatske na ovom putu odredi brojem od 1 do 10, gdje 10 predstavlja završen proces prelaska na čistu energiju, prof. Duoć nas smješta na drugi korak, ističući kako je u ovom trenutku naša električna energija uglavnom obnovljiva.
Kako navodi, zbog utjecaja plinskog lobija loše stojimo u smislu elektrifikacije grijanja i prijevoza, te smo po pitanju transporta, sa svega dva posto električnih automobila u prodaji, te zanemarivim udjelom na cestama, najlošiji u Europu. Usporedbe radi, u norveškim je autosalonima 80 posto ponude elektrificirano.
– Mi smo si relativno nisko postavili ciljeve pa ćemo ih sigurno ostvariti, ali ćemo ih morati korigirati, jer i Europa to čini. Pravo je pitanje možemo li od toga imati gospodarske koristi. Industrija nije jedini oblik ekonomskog benefita. Sva se tehnologija više-manje proizvodi u Kini jer je tamo najjeftinije, ali nama već sad nedostaje ogroman broj ljudi koji će se baviti njezinim postavljanjem i održavanjem. U prošloj smo godini imali 10 posto više postavljenih solara nego u godini prije. Jako je malo tvrtki koje poznaju te tehnologije i imaju educirani kadar.
Mi smo na FSB-u lani pomogli dvojici naših studenata osnovati tvrtke i oni se sada bave postavljanjem solara na krovove. Situacija na tržištu koje je eksplodiralo je takva da je praktično nemoguće doći do slobodnog radnika – ističe naš sugovornik, upozoravajući na veliku potražnju za zanimanja iz sfere strojarstva i elektrotehnike, te na potencijal Studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, koji kao ogranak Zagrebačkog sveučilišta djeluje u Šibeniku.