Divimo se rezultatima naših jedriličara poput Tonča Stipanovića i Filipa Jurišića koji će nas jedan, sigurno, predstavljati na Olimpijskim igrama iduće godine u Parizu. Put do toga nije lagan. U to je uloženo jako puno godina, od onih početničkih plovova s optimistima, nabavljanja prvih suhih odijela i čizmica, preko svakodnevnih treninga, odlazaka na razne svjetske regate, pripreme... Skup je to sport koji je njihov JK Mornar iz Splita podržavao koliko je mogao, čak i izvan svojih mogućnosti. Uz naravno, obitelji bez kojih ništa ne bi bilo moguće.
Danas su ova dva jedriličara vrhunski sportaši, glasovita imena koja se mogu snaći oko financija, sponzora, a tu su i dotacije Hrvatskog olimpijskog odbora. Uzori su oni brojnoj djeci i mladima koji prate njihove uspjehe sanjajući da će jednom i oni nositi medalju oko vrata.
Di su pare?
Baš u te mlade, ne samo iz Mornara, nego iz svih sportskih kluba treba ulagati, bez odgode i zadrške jer u protivnom, izgubit ćemo ih, a time i sam sport, u ovom slučaju - jedrenje. I tu dolazimo do srži problema: odakle jednom Mornaru, Zenti, Splitu, Labudu, Špinutu, i njihovih srodnim klubovima u drugim gradovima i malim mjestima, sredstva za opstanak i ulaganje u mlade?
Čitavo desetljeće uoči konačnog donošenja Zakona o pomorskom dobru ukazivalo se na neke manjkavosti istog (dok je još bio samo prijedlog), te su se predlagala neka rješenja. Između ostalog, i da se u sportskim lukama u kojima borave klubovi, može nastaviti obavljanje gospodarske djelatnosti, ali da se sav tako ostvareni prihod mora namjenski utrošiti u sport. Oko ovog pitanja najviše se zalagao Damir Višić, dugogodišnji splitski jedriličar i sudski vještak, no, ostao je gotovo neshvaćen u naporima da jedrenje dobije veću priliku za razvoj unutar slova novog zakona.
- Poznato je da su prije izgradnje komercijalnih marina, usluge privezivanja, dizalice, manjih servisa, pa i zimovanja obavljane upravo u sportskim lukama. Prihodi od tih usluga i tada su se koristili isključivo za razvoj sporta. Zbog sve brojnijih nautičara i manjka vezova, počelo se s izgradnjom komercijalnih marina, a najkvalitetniji kadar u tim marinama dolazio je iz sportskih klubova.
Sredinom devedesetih Carinska uprava šalje klubovima upute kako se u sportskim klubovima više ne mogu privezivati plovila pod stranom zastavom, osim uz ugovor s nekim poduzećem registriranim za tu djelatnost. Jedini legalan način takve suradnje mogao je biti ugovor o potkoncesiji odobren od davatelja koncesije. Moj klub, JK Mornar, takav je ugovor 1997. godine sklopio s poduzećem Nava, a svi tako ostvareni prihodi i dalje su se ulagali isključivo i samo u razvoj sporta. Gledano kroz primjer JK Mornar to je bila trećina svih prihoda kluba. Vjerojatno je i to, uz volonterski rad svih članova kluba, razlog izuzetno uspješnim sportskim rezultatima - upoznaje nas Višić s dosadašnjom situacijom.
Konstruktivan prijedlog
Njegovi napori išli su u smjeru prijedloga novog zakona da se u sportskim lukama može nastaviti obavljanje gospodarske djelatnosti, ali da se sav taj prihod mora namjenski utrošiti u sport.
Prijedlog je glasio: Koncesionar ili ugovaratelj o posebnoj upotrebi pomorskog dobra za dio sportske luke može zatražiti odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti. Dio sportske luke u kojem se obavlja gospodarska, komercijalna djelatnost dužan je označiti na geodetskoj podlozi izrađenoj u mjerilu 1:200. Na komercijalnom dijelu primjenjuju se sve odredbe ovog Zakona u kojima su takvi dijelovi luke uređeni u sustavu javnih luka. Konačno, koncesionar ili ugovaratelj o posebnoj upotrebi pomorskog dobra koji je dobio odobrenje dužan je ostvareni prihod namjenski koristiti za razvoj sporta i održavanje i unapređenje lučke infrastrukture.
- Na ovaj način klubovi koji su do sada naglašavam, legalno, obavljali gospodarsku djelatnost ne bi ostali bez značajnog dijela prihoda neophodnih sada već i za njihov opstanak, a svi oni klubovi koji su to radili u sivoj zoni ili nelegalno time bi sva tako ostvarena sredstva bili prisiljeni ulagati u razvoj sporta, prema definiciji sporta: djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Osim toga, otvara se i mogućnost da poneki entuzijast, uz potporu lokalne uprave, može dobiti osnovne preduvjete za pokretanje sportskih aktivnosti na moru u malom mjestu na otoku ili obali, a ukoliko to zaživi i mogućnost da takva aktivnost može imati i perspektivu - podcrtava Višić čija ideja nije prošla u redovima zakona.
Sumnja kako iza svega stoji protežiranje marina koje su, ruku na srce, većinom u privatnom vlasništvu, posebice stranom, pa se može kazati i kako se očito pogodovalo pojedincima i stvaranju monopola. Uostalom, većini marina uskoro istječu koncesije, pa im se dodatno izašlo u susret.
Štetu plaćaju najmlađi
- Po zakonu se u lučici može vezati samo brodica koja je za osobne potrebe uvedena u hrvatski registar. Sada imamo apsurd da se primjerice organizira regata za krstaše, a strani sudionici ne mogu se kod nas vezati nego tek u ACI-ja. Još apsurdnije, kada organiziramo neku međunarodnu regatu, europsko ili svjetsko prvenstvo gumenjaci trenera natjecatelja prema sadašnjem slovu zakona ne mogu biti vezani u našoj lučici.
Nisu upisani u hrvatski Upisnik brodova s namjenom za osobne potrebe.
Jedrenje nema publiku, samim time ni interes za reklamiranje nije značajan, ali kroz ustupanje vezova za komercijalno korištenje ipak se može prikupiti prijeko potrebna sredstva za održavanje postignutog nivoa i razvoj ovog sporta. Da budem jasan, Mornar je računao na dosadašnje prihode, te je mogao jednog Stipanovića i ostale slati u svijet.
No, sadašnje stanje će se prvo odraziti na razvoj onih najmlađih, onih u koje tek treba ulagati i od njih stvoriti vrhunske sportaše - upozorava Višić.
Na primjedbu kako su neke sportske luke zloupotrebljavale svoju, Višić smatra da zbog takvih ne treba kažnjavati one koji su uredno obavljali svoju djelatnost. Uostalom, čemu postoje brojne inspekcije?!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....