Često čujemo nekakve primjedbe na rad ribara kojima ih se optužuje da uništavaju more i ne vode brigu o živom svijetu Jadrana, ali odgovor je zapravo isti kao i za svaki drugi posao, tj. velika većina ribara poštuje zakone, a posebice more koje je i izvor njihovih prihoda, ali i života. Naime, posao ribara je jedan od najtežih poslova po svim kriterijima, i da bi se bavili time morate izuzetno voliti more, a time ga i poštovati. Jasno, postupci malog broja onih koji tako ne razmišljaju često dobiju veliki publicitet u medijima, pa shodno tome treba i pohvaliti one koji rade drugačije, iako je to njima zapravo svakodnevnica.
Jedan od dobrih primjera dolazi nam ovih dana od strane kaštelanskog ribara Ante Frančića koji se sa svojim plivaričarem, u potrazi za srdelom i inćunom, našao nekoliko milja daleko od Vira. Za vrijeme ribolova u mrežu srdelaru mu je ušao morski pas lisica od nekih dva metra dužine te Ante nije nimalo dvojio što uraditi s njim: spustili su mrežu na prigodnom mjestu i doslovno ga rukama izbacili iz nje. Pri tome im je i nešto mreže stradalo, ali po samim riječima Ante vrijedilo je kad su vidjeli kako ta fascinantna riba slobodno bježi u mračne vode Virskog mora.
Inače lisica spada u veće vrste morskih pasa jer može narasti i do 6 m dužine. Ipak, ovdje se mora naglasiti da veći dio dužine zapravo otpada na gornji dio repne peraje koja je ekstremno duga i zapavo najjednostavnija karakterisitka za lagano prepoznavanje. Sukladno tome težina ne prati dužinu kao i kod drugih vrsta morskih pasa te veličine, jer težina lisice bude manja od 250 kg. Uglavnom se drži površinskih dijelova mora, ali je pronađena i do 550 m dubine. Češće se drži otvorenog mora, ali se zaleti i do obale, uglavnom u potjeri za plijenom.
Kad se već spominje plijen, recimo i da se hrani uglavnom malom plavom ribom, dakle srdelom i inćunima, ali i skušom te glavonožcima kada naleti na njihova jata. Pri tome se služi svojom dugačkom repnom perajom kojom brzo udara po jatu ribe i na taj način ih omami te zatim guta. Zubi su prilagođeni takvom načinu ishrane pa nisu veliki, što na kraju rezultira time da se ne smatra opasnom za čovjeka te dosad nije zabilježen niti jedan neprovocirani napad na ljude, iako je kozmopolitska vrsta prisutna u svim morima svijeta. Spada također u izrazito brze vrste, a u interakciji s ljudima je izuzetno plašljiva jer prema brojnim svjedočanstvima bježi čim primjeti ljude u svome okruženju, najčešće ronioce što mogu i osobno posvjedočiti. Nažalost, spada u prilično ugrožene vrste pa je i kod nas proglašena strogo zaštićenom vrstom.
Zanimljivo je da je nekad bila popularna lovina za vrijeme big game ribolova obzirom na njeno ponašanje tijekom ribolova, ali su organizatori naših natjecanja, godinama prije nego što je bila proglašena strogo zaštićenom, ukinuli bodovanje za lov ove vrste jer su sami primjetili njen drastičan pad u lovinama tijekom kratkog perioda.