Helene i Milton nasrnuli su na jugoistočnu obalu SAD-a, Kirk se obrušio na zapadnu Europu, a Ashley je priprijetila britanskom i irskom otočju. Iza naoko bezazlenih i simpatičnih imena skrivaju se ekstremne vremenske pojave koje su unazad nešto više od mjesec dana punile globalne medijske stupce. Uragan Helene poharao je krajem rujna jugoistok SAD-a, usmrtivši više od 100 osoba u šest saveznih država. Samo u planinskom, teško pogođenom okrugu Buncombe u Sjevernoj Karolini, u kojem je i grad Asheville, život je izgubilo 35 ljudi.
A onda je, deset dana poslije, Floridu pogodio Milton. Uragan koji se sa strepnjom najavljivao kao najgora oluja 21. stoljeća naposljetku ipak nije izazvao katastrofalni val morske vode, ali je odnio najmanje 35 života. Zbog malog razmaka između dvije razorne tropske oluje koje su udarile gotovo isto područje, operacija čišćenja na Floridi za neke bi mogla bi trajati mjesecima, piše Katja Knežević za Večernji.hr.
Akademik Mirko Orlić sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta napominje kako je za pojavu uragana u tropskom području, u kojem su nastali i Helene i Milton, važno nekoliko faktora, a to su visoka temperatura oceana, nestabilnost atmosfere, velika vlažnost zraka i vertikalna uniformnost vjetra.
uragani dopiru dalje na sjever i istok
– Uzimajući u obzir te faktore, a napose činjenicu da su oceani širom svijeta od početka ove godine bili izuzetno topli te da se očekivalo kako će se u Tihom oceanu razviti La Niña koja podržava vertikalnu uniformnost vjetra, mnogi su na početku ovogodišnje sezone atlantskih uragana najavljivali da će biti silno žestoka. Zanimljivo je da su se uragani velikog intenziteta 2024. godine pojavili u lipnju, kada je udario Beryl, onda ih tijekom srpnja i kolovoza nije bilo te su se opet pojavili u rujnu i listopadu – pojašnjava akademik Orlić pa dodaje kako takva dinamika odstupa od uobičajene s obzirom na to da se uragani najčešće stvaraju u rujnu, nešto manje u kolovozu i listopadu, a još manje u ostalim mjesecima.
Iako uragani u pravilu nastaju u tropskom području, pojave kao što su Kirk ili Ashley mogu iznenaditi Europu. Kirk je do zapada kontinenta, podsjetimo, stigao početkom listopada, a pritom su se Portugal, Španjolska i Francuska našli na udaru snažnih vjetrova i jakih kiša. Oluja je prouzročila nestajanje struje u više od 300 tisuća domaćinstava, a zbog vjetrova brzine do 120 kilometara na sat obala Portugala bila je na žutoj razini pripravnosti. Valovi su pritom dosezali sedam metara.
– Uragani se mogu premjestiti u srednje zemljopisne širine. Budući da tako dolaze u područje u kojem su temperature oceana niže, često pritom oslabe što je bio slučaj i s Kirkom, ali i dalje mogu biti opasni za europska obalna područja uslijed pojave jakog vjetra, intenzivnih oborina, podizanja morske razine i razvoja vjetrovnih valova u moru. Zbog globalnog zatopljenja i s time povezanog povećanja temperature oceana, uragani mogu doprijeti dalje prema sjeveru i istoku nego što je to prije bio slučaj, a mogu se razviti i intenzivne oluje u srednjim zemljopisnim širinama i potom doprijeti do europske obale. Takva je bila oluja Ashley – komentira Orlić osvrćući se na pojavu koja je prije nešto više od tjedan dana zahvatila obalu Irske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Moguća superćelijska grmljavinska oluja
Uz prodiranje u zone za koje obično nisu karakteristični, prema dostupnim znanstvenim analizama dosadašnje globalno zatopljenje uzrokovalo je pojavu uragana koji su bili sve intenzivniji i sve sporiji. Iako se, domeće akademik, nisu formirali učestalo i to je stvorilo probleme, jer spor i intenzivan uragan dovodi do pojave velike količine oborina koje dugo traju, a posljedično i do pojave velikih poplava. Ipak, vrlo je mala vjerojatnost da će uragana biti na našem području, tvrdi Orlić.
– Teško se mogu formirati u području Sredozemlja, u kojem su, doduše, u posljednje vrijeme ljetne temperature mora izuzetno visoke, ali je površina mora relativno mala. Najbliži uraganu je takozvani medicane, odnosno, mediteranski uragan, koji u rijetkim slučajevima može postići kategoriju 1 na Saffir-Simpsonovoj ljestvici. Međutim, kao što smo u posljednjim godinama imali prilike vidjeti, može nas zahvatiti superćelijska grmljavinska oluja, poput one iz srpnja 2023. Moguća je i ciklona srednjih zemljopisnih širina koja sadrži ogromnu količinu vlage kakvoj smo svjedočili u rujnu, a posljedice su itekako dramatične – zaključuje Orlić, piše Večernji.hr.