Puno godin more je nama glumilo Karepovac. Najnormalnije je bilo ukrcat u svoj brod, kaić koji stari špaker, frižider i ostali glomazni otpad i onda sve to itnit u plavo, u duboko, bez imalo srama i grižnje savjesti. Ka da je jedan put mali od kužine izaša na kuvertu vapora kako bi punu kašetu praznih boc od uja, tetrapaki od mlika, kesi od manistre, pulente, kori kumpira... samo itnija priko bande. Dobro je bilo kad te sa svin tin ne bi još i potega u glavu prije nego bi sve to svršilo u more.
Nije tajna, a to su potvrdile podmorske snimke, kako su se po škovacan koje su se slagale po dnu godinama točno mogle ucrtat naše trajektne rute. Ako si zaronija u Splitu, bez ikakvih čuda tehnologije ili pratnje odozgara moga si doć npr. čipo do Supetra, samo slidon tih u koridur...