Tiha epidemijaSvakoga dana u svijetu se utopi više od 650 osoba!? Evo savjeta kako pomoći unesrećenima

Znate li koja "tiha epidemija" ubija u roku od nekoliko minuta? Utapanje. I to je treći najčešći uzrok smrti na svijetu od ozljeda koje se mogu spriječiti, piše BBC.

- Ljudi očekuju da će utapanje biti bučno, kao na televiziji, s puno vriske i prskanja, kaže Kate Eardley iz britanskog Kraljevskog nacionalnog instituta za spašavanje života (RNLI).

Ali, u stvarnosti će to najčešće biti situacija u kojoj malo dijete upadne u jezero i nitko ništa ne čuje, dodaje.

Svake godine oko 250 tisuća ljudi diljem svijeta umre od utapanja, od kojih gotovo 82 tisuće  mlađih od 14 godina, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

To je više od 650 smrtnih slučajeva svakoga dana, zbog čega WHO utapanje naziva "tihom epidemijom smrti koje su se mogle spriječiti".

Utapanje ima katastrofalne posljedice za obitelji. Uz to, troškovi liječenja preživjelih također su golemi.

O ozbiljnosti ovog pitanja dovoljno govori činjenuica da  su Ujedinjeni narodi 2021. godine proglasili 25. srpnja Svjetskim danom prevencije utapanja.

Svjetski dan prevencije 

Utapanje je treći vodeći uzrok smrti od nenamjernih ozljeda u svijetu, i čini sedam posto svih smrtnih slučajeva povezanih s ozljedama, prema WHO-u.

Od utapanja osobito stradanju mlađi od 25 godina u svim područjima svijeta, a najugroženija dobna skupina su djeca od prve  do četvrte godine života jer lako mogu upasti u vodu iz koje teško izlaze bez pomoći.

- Svatko se može utopiti, kaže dr. David Meddings, tehnički koordinator WHO-a za prevenciju utapanja.

- To se događa vrlo brzo. U usporedbi s, recimo, prometnom nesrećom, u kojoj se mnoge osobe koje su u njoj sudjelovale mogu prevesti u bolnicu i preživjeti, utapanje obično ubija za nekoliko minuta.

 Zato je svaka sekunda važna.

I kod utapanja ima preživjelih ali,  ako osoba i preživi, obično će doživjeti ​​ ozljede koje će joj promijeniti život - poput oštećenja mozga.

Više od 90 posto smrtnih slučajeva od utapanja u svijetu događa se u zemljama s niskim i srednjim prihodima.

Također, više od polovice utapanja zbiva se u području zapadnog Pacifika i jugoistočnoj Aziji, prema WHO-u.

Bogatije zemlje uče djecu plivati

Zemlje s višim prihodima imaju bolje obrazovne sustave i institucije koje uče djecu plivati.

Ipak, srećom,  broj utapanja sa smrtnim ishodom u cijelom svijetu kontinuirano opada već desetljećima.

Dr. Medings kaže da u tome pomažu gospodarski razvoj, bolja tehnologija, bolja infrastruktura, bolja metodologija i regulativa.

Jednom kada vlade odluče smanjiti stopu utapanja, to nije tako teško postići, dodaje dr. Meddings,navodeći da je najveća prepreka nedostatak svijesti o problemu.

Kate Eardley iz RNLI-a kaže da mnogi političari ne znaju koliko je utapanje često.

-Obično dođemo na sastanak a oni nam kažu: -Ne znamo zašto ste ovdje, zar je to problem?

Ali nakon pola sata pitaju: ‘Kako možemo sudjelovati? Kako možemo pomoći?‘"

Dr. Meddings smatra da je uvođenje posebnog dana za skretanje pozornosti na problem već imalo utjecaja.

U Tanzaniji je, na primjer, vlada odlučila uvesti novi pristup odmah nakon objave prvog Svjetskog dana prevencije utapanja.

Ovaj novi dan također je omogućio WHO-u da pripremi globalno izvješće o stanju u prevenciji utapanja, za koje se očekuje da će se pojaviti prije kraja ove godine.

Jedan od načina da se smanji broj smrtnih slučajeva, prema smjernicama WHO-a je podučavanje školske djece osnovama plivanja, sigurnosti u vodi i vještinama spašavanja života.

To bi moglo spriječiti 238.000 smrti i 549.000 utapanja bez smrtnog ishoda do 2050. godine, kaže organizacija.

Poduka o sigurnosti u vodi

Južnoafrički Nacionalni institut za spašavanje na moru (NSRI)  omogućio je poduku o sigurnosti u vodi za više od 900 tisuća djece.

Dva puta su djeca koja su sudjelovala u programu čak i spasila drugu djecu od utapanja, kaže Andrew Ingram iz NSRI-ja.

Djecu je potrebno stalno promatrati dok plivaju ili su u vodi jer kad ostanu sama, mogu umrijeti za nekoliko minuta, objašnjava.

U zemljama s niskim i srednjim prihodima, utapanje  djece obično je usko povezano s propustima u nadzoru odraslih, kaže WHO.

Ova organizacija tvrdi da je stoga još jedan način smanjenja smrtnih slučajeva od utapanja osiguravanje sigurnih mjesta za djecu predškolske dobi.

U ruralnom Bangladešu, Centar za prevenciju i istraživanje ozljeda (CIPRB) pomogao je organizirati seoske jaslice koje su aktivne tijekom najčešćih razdoblja utapanja.

 Projekt je potaknut  istraživanjem koje je pokazalo da se djeca često utope na udaljenosti manjoj od 20 metara od vlastitog doma, a posebno oko podneva, kada su im roditelji zaposleni.

Nakon što je vidjela kako model dječjeg vrtića radi, bangladeška vlada se obvezala proširiti program na četvrtinu zemlje, uloživši 32 milijuna američkih dolara, kaže Kate Eardley.

Uvijek pod nadzorom!

Druge mjere koje WHO preporučuje su organiziranje i provođenje sigurnosnih pravila za brodove i trajekte, poboljšanje upravljanja rizikom od poplava i postavljanje barijera za kontrolu pristupa vodi.

Britansko Kraljevsko društvo za spašavanje savjetuje da nikada ne budete sami u blizini vode, te da se kupate samo s prijateljima ili obitelji te na mjestu koje ima ovlaštenog spasioca.

Također je važno da su djeca u blizini vode pod stalnim nadzorom odraslih.

Ova britanska dobrotvorna organizacija savjetuje da ljudi koji padnu u vodu ili se umore tijekom plivanja ostanu mirni i plutaju na leđima prije nego što pozovu pomoć.

Ako vidite da netko to radi, trebali biste mu dobaciti neki predmet koji pluta. 

Dobrotvorna organizacija podsjeća ljude da se ne udaljavaju previše od obale, da ostanu unutar dubine za gaženje i da plivaju paralelno s plažom.

Ako vas je pak zahvatila struja, preporuke su slijedeće: zvati u pomoć, ne plivati protiv struje,

plivati paralelno s obalom i konačno, plivati ​​do obale nakon što izađete iz struje, pazeći da vas ponovno ne povuče.