Alžir, lipanj 1987... Budući da sam često sama, bilo kući ili ovako u kabini broda dok skitam po svijetu, mislima često dajem neobičan tok. Neobičan za obične ljude, koji nikada nisu imali prilike živjeti brodski život i na ovakav način skitati svijetom.
Jesam li u prednosti pred tim ljudima, tko bi ga znao? Jer, što manje vidiš, manje i želiš, a što manje znaš, manje i razmišljaš! Maksima koja u životu prilično vrijedi.
Ja opet, po tko zna koji put, koristim gostoprimstvo broda Gundulić. On mi dođe kao netko najbliži moj. Jer mi nije nitko, moj i blizak, ovoliko puta pružao kućni treatment.
Radosti u mladosti
Prvi put sam na njemu plovila davne 1969. godine. Dakle, na njegovu prvom putovanju iz brodogradilišta Cadiz Sevilla (Španjolska). Prilično dugo se znamo...