Pusti otok prvi put se u književnosti pojavio kao mjesto radnje u 12. stoljeću.
Ibn Tufail (1105. - 1185.), arapski pisac, filozof, fizičar, astronom i teolog, u svojem djelu Hayy ibn Yaqdhan piše o dječaku kojega je na pustom otoku podigla gazela i o njegovu konstantnom samopropitivanju u službi nalaženja krajnje istine.