SCUBA SKENEROlupine kod malteškog otoka Gozo privlače ronioce iz cijeloga svijeta čak i tijekom zime

Kako zima ulazi u svoju sve hladniju fazu, a uvjeti na Jadranu postaju sve nepovoljniji, vjetrovi jači, a more ledeno, nemiran ronilački duh traži neke druge opcije i nove izazovne destinacije u nešto toplijim krajevima.

Nije da se kod nas ne može roniti i zimi, ali većina ronioca te pomalo spartanske radnje ne prakticira s obzirom na to da iziskuju suho odijelo, koje opet povlači za sobom i polaganje specijalnosti za takvu vrstu ronjenja, pa svoju sezonu u Hrvatskoj završavaju negdje u prosincu.

Za stanovnike našeg područja, daleke tople svjetske ronilačke destinacije, poput Meksika, Filipina ili Indonezije mogu biti vrlo skupe, naročito sada nakon covid perioda, kada su se avionske karte digle u nebo, ali postoje i neke bliže, ne manje atraktivne alternative, gdje za tjedan dana ronilačkog odmora nije potrebno dizati kredite niti isprazniti sav godišnji budžet.

Jedna od takvih destinacija je Malta, otočna država u Sredozemnom moru smještena tek kojih stotinjak kilometara južno od Sicilije, a od Tunisa tristotinjak i jedna je od destinacija koje oduševljavaju kombinacijom impresivnih prirodnih ljepota i bogate povijesti i kulture.

Uvođenjem svakodnevnih direktnih letova iz Hrvatske, uz najavu uvođenja dodatnih linija vikendom, čija je cijena uz to i vrlo pristupačna, a nije potrebna viza ni mjenjačnice jer je valuta euro, ova je europska država postala vrlo dostupna.

Sve u jedan kufer

Nama je kao najveći problem dolaska na Maltu ostalo samo pakiranje ronilačkog kufera s obzirom na avionsko ograničenje težine prtljage od 20 kg, jer smo takve karte imali, pa smo uz 18 kg tešku opremu za ronjenje imali mjesta za još samo 2 kg osobnih stvari, a ručna prtljaga nam je već dobrano premašila težinu jer imamo nimalo laganu podvodnu fotoopremu.

Na ovaj smo tetris već navikli, uvijek smo barem u kilogramu viška i obično sa strepnjom čekamo kontrolu u zračnim lukama, nadajući se kako nas neće dodatno oderati zbog ovog malog težinskog prekoračenja, pokušavajući djelatnicima objasniti kako smo novinari i bez sve te silne opreme naš posao nije moguć.

U malteškim ronilačkim centrima postoji i opcija iznajmljivanja ronilačke opreme ili barem njenog dijela, čime se može olakšati putna torba.

Malta se sastoji od nekoliko otoka, otočića i hridi od kojih su glavna tri naseljena: Malta, Gozo i Comino, a sva tri su odlična za ronjenje tijekom čitave godine.

U studenom, kada smo je posjetili temperatura mora još uvijek je iznosila ugodnih 23 Celzijeva stupnja, a ona vanjska bila je dvadeset.

Između prosinca i travnja ona ipak padne i u prosjeku je između 15 i 17 stupnjeva, ali izlazak je u svakom slučaju lakši kada je vani desetak stupnjeva iznad nule.

Klima je na Malti takva da proljeće i jesen praktički ne postoje, ljeta su vruća, a zime izuzetno blage, no znaju biti i kišovite.

Problemi s ronjenjem su mogući zbog povremenih snažnih vjetrova, posebno u zimskom razdoblju, koji onemogućuju plovidbu ronilačkih brodova, ali i izlazak ronioca iz mora na surove malteške obalne stijene.

Relativno južni položaj Malte tijekom zime čini dane dužima nego u ostatku Europe, pa je time i osunčanija u ovom periodu, posljedično i toplija.

Morske struje znaju varirati, ali su i one generalno blage, dok je vidljivost u moru odlična i iznosi u prosjeku tridesetak metara.

Gust promet

Malta nudi više od stotinu vrlo raznolikih i za sve kategorije dostupnih ronilačkih lokacija oko otoka Malte, Goza i Comina, a polovica ih je dostupna s obale, dok su ove malo dalje još uvijek relativno blizu i lako dostupne brodom.

Malteški su otoci raj za ronioce koji vole olupine brodova.

Položaj ove države u Sredozemnom moru doveo je do gustog pomorskog prometa još od davnih vremena.

Smještena između Europe i Afrike, Malta je sudjelovala u iznimno teškim bitkama vođenim oko pitanja političkog vodstva Sjeverne Afrike.

Kao jedna od rijetkih savezničkih baza između Gibraltara i Aleksandrije, odigrala je ključnu ulogu u Drugom svjetskom ratu pružajući Saveznicima sklonište, hranu i oružje čime je postala glavna meta za napade Sila Osovine i jednim od najteže bombardiranih mjesta na svijetu.

Kao posljedica desetaka tisuća mina položenih u vode oko Malteškog otočja mnogi su brodovi uništeni i potopljeni.

Ronilačka politika Malte je odlično osmišljena i upravljana državom; uz mnoštvo već otprije potopljenih brodova dodali su i one potopljene upravo radi ronioca.

Poštujući sve ekološke smjernice Maltežani su, osim što su se na elegantan način riješili odsluženog brodovlja, smanjili troškove rezališta i zbrinjavanja te stvorili dodatne atrakcije i umjetne grebene koje privlače ronioce sa svih strana svijeta.

Uz više od pedeset ronilačkih centara na otoku ne većem od Krka i mogućnost ronjenja s obale ova se država po zaradi postavila među prvih pet ronilačkih destinacija.

Priprema zarona

Naš dolazak na Maltu nije bio isključivo ronjenje i za njega smo mogli odvojiti samo jedan dan.

Stigli smo relativno nepripremljeni u smislu pronalaska odgovarajućeg centra i odlučili se na last minute organizaciju, u nadi da uz ovoliki broj ronilačkih centara neće biti problem pronaći jedan gdje ćemo moći iznajmiti dvije boce i odraditi jednostavan zaron s obale.

Damir kao instruktor ronjenja ima sve potrebne ronilačke certifikate da ovakav zaron napravi bez lokalnog voditelja ronjenja s ronilačkim parom, također odgovarajućeg certifikata, uz jasne upute prije samog ronjenja.

Međutim, pokazalo se da pronalazak centra nasumce i nije tako jednostavan kako smo mislili i da možda nije bila najpametnija ideja organizaciju ronjenja ovako olako prepustiti sudbini.

Par dana prije polaska na put smo doduše poslali nekoliko mailova, ali to očito nije bilo dovoljno rano da dobijemo očekivani odgovor, pa smo se odlučili za potragu na terenu.

Prvi centar, najbliži našem hotelu u St. Juliansu na Malti činio se vrlo profesionalan i nisu dozvoljavali zarone bez vlastitog instruktora, što nam je bilo sasvim ok, ali su, nažalost, bili prebukirani za željeni dan, te smo ronjenje trebali dogovoriti ranije.

Ok, naša krivica, kasnimo.

Imali smo i nesreću da smo htjeli roniti baš u ponedjeljak, a nedjeljom su ovdje centri izvan sezone uglavnom zatvoreni i nije bilo vremena za dogovor dan ranije.

Neki uopće ni ne rade izvan sezone, što na njihovim stranicama nije navedeno pa je naša potraga potrajala duže nego što smo mislili, u vožnjama od vrata do vrata zatvorenih centara.

Sljedeći je korak bio da pričekamo ponedjeljak, spakiramo torbe u unajmljeni automobil i krenemo prema Gozu u nadi da će tamo centri biti lakše dostupni.

Ježevi na cesti

Vožnja prema trajektnom pristaništu također nije bila bez stresa.

Za nas dešnjake je to uvijek tako jer ovo je zemlja engleskog naslijeđa vožnje lijevom stranom.

Iako smo imali nešto iskustva u ovakvoj vožnji ipak je trebalo neko vrijeme da se prilagodimo i upustimo u cestovno istraživanje ovog neobičnog i gusto naseljenog otočja i da ja, kao suvozač na krivoj strani automobila, pomaknem nogu s nepostojeće kočnice i prestanem panično vikati – Pazi, ne tamo!

Srećom su Maltežani već navikli na turiste i njihovu prilagodbu vožnji pa su ograničenja brzine postavljena vrlo razumno, a tolerancija domaćih vozača je puno bolja od očekivane.

Čak i simpatični znakovi upozorenja da cestu povremeno prelaze ježevi ostavili su dojam da se ovdje bez obzira na prividni kaos, pazi na svakoga.

Uz svojih pola milijuna stanovnika na površini od samo 316 četvornih kilometara Malta je osma najgušće naseljena zemlja na svijetu, i među deset najmanjih.

Tolerancija je nužna kako bi u njoj suživot svih stanovnika i povremenih došljaka bio uopće moguć.

Odredište nam je bilo MV Karwela, jedan od namjerno potopljenih brodova, koji smo željeli obići zbog vrlo fotogeničnih stepenica u utrobi broda, to su svakako najfotografiranije stepenice na čitavoj Malti.

Dolazak na Gozo je vrlo jednostavan, trajekti voze svaki čas pa reda uopće nema, čak je i sustav plaćanja vrlo jednostavno riješen.

Karta se kupuje tek u povratku na naplatnoj kućici, a izlazak iz automobila nije potreban.

K tome su cijene trajekta i općenito javnog prijevoza dosta jeftinije u odnosu na naše.

Već po dolasku na Gozo, nakon dvadesetminutne vožnje brodom, osjetili smo da će ovaj dan biti puno bolji od prethodnog i prepustili smo se laganoj vožnji uz usputno razgledanje drugog po veličini i nešto manje urbaniziranog malteškog otoka, navodnog doma nimfe Kalipso, ljubavnice grčkog junaka Odiseja, te ponovnu potragu za ronilačkim centrom.

Tri olupine

Treća sreća! Prva dva su bila zatvorena, ali smo uspjeli pronaći jedan gdje nam je vlasnik bio voljan iznajmiti ronilačke boce i dati upute za ronjenje na Karweli.

Nije ni ovo išlo jednostavno, bio je zabrinut oko našeg znanja i iskustva, što je u redu jer ipak nas prvi put vidi, no nakon uvida u Damirove certifikate i iskustvo, uz broj zarona koji je i kod mene već bio na četveroznamenkastom broju je pristao, ali je inzistirao da nas odvede do lokacije i detaljno nam objasni zaron.

MV Karwela je jedan od tri potopljena broda u blizini obale Xatt l-Ahmar na jugoistočnoj obali Goza.

Karwella je bivši putnički brod tvrtke Captain Morgan i vozio je turističke ture oko otočja Malte. Potopljen je u kolovozu 2006. godine zajedno s MV Cominolandom kao umjetni greben za ronioce.

Treća olupina koja se nalazi u neposrednoj blizini potopljena je već 1999. godine.

Prateći džip vlasnika centra strmim uskim puteljkom do mjesta gdje ćemo se opremiti, naišli smo na znak upućen roniocima i postavljene klupice za odlaganje stvari.

Sve je bilo pripremljeno kako bi se pojednostavio ulazak u more do kojeg se dolazi spuštajući se pedesetak metara uz nošenje teške opreme.

Ovo je bio jedan od lakših ulazaka u more na Malti, jer je obala strma i surova, udarana snažnim valovima i za manjeg vjetra, pa smo skupili snagu i lagano, turu po turu, nosili opremu dolje.

Na vidikovcu s klupama postavljena je i ploča s uputama za ronjenje na sve tri olupine, od koje su dvije označene plutačama, no na ovu našu moglo se doći i naći pravi put samo upotrebom kompasa.

Ronjenje na Karweli je namijenjeno isključivo naprednim roniocima s dozvolom za ronjenje na 40 metara.

Sezonski posao

Ja tebe odnekud poznajem! – lokalni je ronilac prepoznao Damira, pokušavajući se sjetiti gdje su se već vidjeli.

Oman – pomogao mu je Damir i prijateljstvo je brzinski obnovljeno uz dobrodošle dodatne savjete o ronjenju na Malti.

Ovdje smo od Simona, kako se zvao ovaj lokalni ronilac, saznali da su u studenom djelatnici centara već pomalo umorni od svakodnevnih ronjenja u punoj sezoni, pa je potrebno imati razumijevanja za sezonska zatvaranja i odmor nedjeljom.

Shvaćamo to u potpunosti, ronilački je posao sve samo ne lagan.

Simonov centar Dive sistems radi čitavu godinu i zabilježili smo ovu informaciju za neki budući posjet Malti.

Za ulazak u more s obale Goza je potrebno biti u kakvoj-takvoj fizičkoj formi jer penjanje po kamenjaru s opremom može biti zahtjevno.

Iskusila sam to na svojim leđima, ali uspješno smo odradili sve što je trebalo i slijedeći pravac kompasa učas smo se našli potpuno sami na pedeset metara dugačkom brodu koji je ležao na pješčanom dnu u gotovo savršeno uspravnom položaju.

Rijetkost je da se na ovim olupinama nađeš lišen velike grupe ronioca jer je u sezoni navala velika pa je nakon određene muke traženja centra u posezoni ovo ipak ispala prednost, brod je bio nezamućen, a vidljivost odlična.

Pramac Karwele leži na dubini od 39 metara, dok je krma nešto niže i nalazi se na maksimalnoj dubini od 41 metra.

Najviša paluba s kapetanskom kabinom počinje negdje na 30 metara.

U olupinu je lako ući zbog raznih otvora napravljenih u tu svrhu prije potapanja i sve tri palube mogu se sigurno istraživati.

Na prve dvije palube su duž svih bokova izrezani veliki otvori, a u sredini olupine se nalazi fotogenično stubište koje vodi do donje palube.

Ovo je definitivno najljepši dio broda i iskoristili smo ga za svoje fotografije, ali je i dosta dubok pa vremena baš i nije bilo previše.

Iako se na olupinama brodova gotovo u pravilu nalazi dosta ribe, u ovom smo segmentu ostali pomalo razočarani jer uz nešto manjih primjeraka gotovo da je i nije bilo.

Čitava lokacija je nekako bila slaba po tom pitanju, ali možda je jednostavno bio takav dan.

Područje oko Malte je inače poznato po bogatoj flori i fauni, naročito po mekim koraljima na podvodnim zidovima, lukovima i ulazima u špilje i nastanjeno jatima barakuda, murina, hobotnica, raža, tuna i ostalih morskih stanovnika.

Ali nismo ostali nezadovoljni, ovo je bio prekrasan opuštajući zaron, a nakon izlaska na obalu još dva sata smo se odmarali na ugodnom suncu uz lagani povjetarac ne vjerujući da ovdje trenutno nije ljeto.

Nakon ovog ugodnog punjenja baterija, već gotovo suhu opremu smo pospremili natrag u torbe te se bacili na kopneni dio istraživanja ovog neizmjerno lijepog i šarmantnog otoka.