Nema ništa ljepše nego grickati friške, tek pofrigane trljice, gire, gavune, moliće ili patarače. Rombove, listove, kako ih već vi volite zvati. A isto tako nema ništa gore nego kad vam se nakon takvog obroka digne kiselina. Smeta li i vama kad riba za vrijeme prženja popije puno ulja, spasit će vas ovaj sastojak. Možda ga već imate.
Mnogi ga koriste kad rade točeve, osobito ako ne podnose zapršku, a još se češće koristi za kuhane kreme za kolače. Riječ je o sasvim običnom kukuruznom škrobu. Gustinu.
Kukuruzni škrob je zbog svojih jedinstvenih svojstava "dušu dao" za pripremu hrskave pržene hrane. Kada se zagrije, kukuruzni škrob se želatinizira, stvarajući barijeru koja sprječava izlazak vlage iz hrane. Ova barijera pomaže hrani da zadrži sočnost dok vanjski dio postaje ekstra hrskav, a ono što je još važnije, ta barijera čuva hranu da se ne "nasupa" ulja.
Osim toga, kukuruzni škrob ima niži sadržaj proteina u usporedbi s brašnom, zahvaljujući čemu, nakon što je pržen, ima laganiju i hrskaviju teksturu. Zahvaljujući tome što ne sadrži gluten, korica koja se stvara na hrani koja je prije friganja uvaljana u kukuruzni škrob nikad neće postati žilava, čak ni nakon što se ohladi.
Ako vam baš nije sjela ova ideja jer je vaša baba ribu valjala u oštro brašno, zadržite brašno, ali ga pomiješajte s gustinom. I to će učiniti razliku jer se u brašnu pomiješanom s kukuruznim škrobom oslobađa manje glutena.