jedrenjeKostelić, Prižmić i Miroić uspješno završili Rolex regatu dugu 606 milja, prvi su u svoj klasi

Posada broda ACI 40 uspješno je završila 44. Rolex Middle Sea Race, regatu dugu 606 nautičkih milja, te je osvojila prvo mjesto u klasi 40.

Među stotinjak posada na Rolexu u klasi 40 jedrili su Ivica Kostelić, Darko Prižmić (Pomorsko športska udruga "Peliška jedra") kojem je ovo čak trinaesti nastup na ovoj kultnoj regati, te mladi Filip Miroić (JK Šibenik).

Regata je krenula iz luke Vallette, nastavila kroz Messinski tjesnac, zaobilazi Eolske otoke sa sjevera, prolazi kroz obavezna vrata između otoka ispred Trapanija, ostavlja otoke Pantelleriju i Lampedusu lijevo prije povratka u cilj na Malti.

Evo što je Kostelić objavio na svojoj Facebook stranici:

- Pobjeda za kraj sezone.

Kulisa je bila savršena. Ispod impresivnih zvonika i bastiona starog malteškog grada, zidine što se uzdižu iznad dubokog zaljeva Vallette bile su načičkane navijačima, turistima i znatiželjnicima. Na glatkoj morskoj površini ispod njih plovi stotinu jedrilica i čekaju da paradni topovi sa zidina označe start. Engleska pomorska tradicija ovdje osjeća se na svakom koraku i svaka im čast na očuvanju te tradicije.

Na startu je bilo malo vjetra, ali je zapuhao čim smo se udaljili iz luke. Startali smo vrlo dobro, iz prvog reda. Na prelasku kanala prema Siciliji puše jugo od 15-ak čvorova i jedrimo pod spinakerima. Naši glavni konkurenti Karnak (#121) i Imagin‘Act Socomec (#171) dobro su odjedrili preko kanala i mi smo do rta Passero (jugoistočni kraj Sicilije) stigli treći. Imali smo bliski susret s jednim velikim kontejnerašem zbog kojeg smo morali na kratko skinuti spinaker kako bismo ga propustili, što me je jako razbijesnilo. Na moru je bilo dosta marete što je ostala od sinoćnjeg jakog juga.

Odlučili smo se držati podalje od rta Passero dok je konkurencija ostala bliže obali. Detaljnom analizom gribova vidjeli smo da će, nakon okretanja, svježi N zapuhati jače na otvorenom moru. Tu smo zaobišli konkurente koji su ostali u slabijem vjetru uz obalu.

Krenulo je orcanje prema sjeveru, sve na lijevim uzdama, do područja rta Spartivento odnosno do vrha potplata "talijanske čizme". Noć je bila prilično neugodna jer je novi vjetar puhao 20-25 čvorova kontra solidne marete s jugoistoka što je stvaralo ukriženo more. Mislim da smo na ovom dijelu propustili prebaciti se više ka zapadu u povoljnom trenutku. Ta pogreška koštala nas je vodstva te smo u kanal Messine ušli kao treći u poretku, probijajući se ranom zorom oštro u vjetar prema sjeveru.

Onda je uslijedio jedan od onih poteza koji inspiriraju sve hazardere. Očekujući pomicanje vjetra na NNW i osnaženi iskustvom starog Prižme, odlučujemo se sami prebaciti na zapadnu stranu Messinskog tjesnaca dok cijela flota od stotinu brodova nastavlja jedriti uz istočnu obalu. Nitko nije mogao biti siguran u ovo kockanje, ali nakon prebacivanja je vjetar zaista puhao s obale iz NNW dok su ostali morali jedriti u nepovoljnijem N vjetru na drugoj strani kanala. Ovim potezom dobili smo veliku prednost. Štoviše, konkurenti, koji su tada zaostali oko 5 milja iza nas, morali su se i sami prebaciti na zapadnu stranu kanala, ali u tom trenutku mi smo već ulazili u Tirensko more.

Do kraja dana jedrili smo do otoka/vulkana Stromboli. Nadogradili smo prednost na 7 milja. U noći se može vidjeti kako Stromboli riga lavu, a crvenilo stvara oštar kontrast u tamnoj sjeni visokog otoka. Tko zna kakvu je maštu i strah mogao raspirivati ovaj prizor drevnim moreplovcima i raznim Odisejima antike?

Poslije Strombolija slijedi bonaca, a zatim vjetar okreće putem kazaljke na satu: N-NE-E-ESE i jača. Pred zoru uslijedila je još jedna pomalo riskantna "solo" akcija odnosno postavljanje sjevernije od flote. Osim routinga, i u ovoj odluci je Prižmino iskustvo s prijašnjih Middle Sea regata igralo presudnu ulogu. Umijeće vođenja je između ostalog i u tome da postavite prave ljude na pravo mjesto u pravo vrijeme.

Ovaj potez pokazao se kao pun pogodak! Bili smo u jačem vjetru od ostatka flote što je jedrio bliže obali Sicilije i prestigli smo neke velike brodove, a svoju prednost nad "Karnakom" smo udvostručili! Bilo je to prekrasno jedrenje: toplo, sunčano vrijeme, 20+ povoljnog vjetra i A2 spinaker: svi sastojci za zabavu!

Jurnjava se počela stišavati približavanjem rtu San Vito, sjeverozapadnom kraju Sicilije. Od tamo pa do izlaska u kanal između Favignane i otoka Pantellerie je zona tranzicije u kojoj se "tuku" dva vjetra: E sa sjeverne strane Sicilije i SE s južne obale. Zona tranzicije obično znači i "zona bonace" pa smo tu nažalost ostali plutati sat vremena u bezvjetrici uz obilje psovki, bijesa i očaja. Brodovi oko nas su, naime, dobili vjetar prije nas i mi smo bili glavni baksuzi. "Karnak" je smanjio svoj zaostatak, ali su i oni morali proći kroz iste muke.

Probivši se napokon u jaki SE, skratili smo glavno jedro i promjenili prednje jedro sa genove na trinketu (manje jedro za jači vjetar) jer je prognoza predviđala 25+ čvorova prema Pantelleriji. Taman smo se počeli presvlačiti i pripremati za treću noć na moru kad nas iznenadi zvuk niskoletećeg helikoptera. Došli su nas snimiti, leteći tek malo poviše našeg jarbola. Veseli kao djeca, izašli smo na krmu polugoli i mahali. Tek malo kasnije prisjetih se da je organizator naglasio kako je nošenje pojaseva za spašavanje obavezno kada je skraćeno glavno jedro, a mi u gaćama skakućemo po krmi i još mašemo fotografu da nas snimi. A jesmo ludi...

Prelazak od Sicilije do Pantellerije bio je brz i ugodan. Vjetra je bilo "tek" 20-25, a stanje mora prilično dobro. U ovom dijelu regate su dva broda nažalost izgubila jarbole, a mi smo prošli pored jednog od tih nesretnika. Uvijek te stegne u grlu kad vidiš ljude u nevolji. Srećom, nije bilo ozljeđenih i brodovi su se motorom vratili do kopna.

Na Pantelleriji smo se opet nakratko "parkirali" u zavjetrini otoka i što je izazvalo još par salvi psovki, ali smo se vrlo brzo izvukli iz te rupe i nastavili jedriti prema sljedećoj i zadnjoj točki okreta, otoku Lampedusi. "Karnak" je ostao na 9-10 milja zaostatka, a ostali su imali već puno veće zaostatke.

Veći dio trećeg dana regate borili smo se s bonacom i laganim povjetarcima, prateći napredak konkurencije koja je srećom imala iste uvjete. Bilo je vrlo toplo, kao da je kolovoz, a ne kraj listopada. Afrika je doduše blizu, ali ovo prelazi svaku mjeru.

Zaobišavši napokon Lampedusu, slijedio je potez prema Malti. Lijepi uvjeti za jedrenje, mjesečina. I to sve do 02:00, kada sam predao gvardiju Prižmi i otišao na spavanje.

Probudio sam se četiri sata kasnije, u potpunoj bonaci pod olovnim nebom. Plutali smo više-manje šest sati, ali s obzirom da je plutala i naša konkurencija, mogli smo se opustiti pa smo pjevali, pričali viceve i hranili ptičice koje su u solidnom broju slijetale na brod. Jedna je čak sletjela Prižmi na glavu, a Fićo se potpuno sprijateljio s jednom od njih. To prijateljstvo je trajalo do oko 11 sati kada je napokon zapuhao pravi vjetar i odnio nas do cilja u Valletti.

"Karnak" je bio 13 milja iza nas kada smo ulazili u cilj i slavili pobjedu - detaljno je opisao Kostelić ovu morsku avanturu.