Desant na JabukuIstraživači započeli seriju ekspedicija na vulkansku hrid: Tražili smo endemski karanfil, a donijeli nešto mnogo veće

Proteklih dana ekipa istraživača iz Javne ustanove "More i krš" i splitskoga Prirodoslovnog muzeja zaputila se prema pučini, ka malenom otoku Jabuci, prekrasnoj vulkanskoj hridi usred Jadrana, koja pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji, s ciljem da pronađu endemičnu biljku jabučni karanfil za koju se do sada smatralo da je izumrla.

Istraživači ne odustaju tako lako, pa im je želja bila uzeti uzorke s Jabuke i provjeriti ima li nade za "oživljavanje" izumrle vrste.

Kako od početka 20. stoljeća do danas nije pronađena ni jedna jedinka, karanfil se smatra globalno izumrlom biljnom vrstom. Prethodno je bila otkrivena u drugoj polovici 19. stoljeća te je bila endemična za otok Jabuku gdje je nastanjivala pukotine vulkanskih stijena.

- Jabuka je po mnogo čemu posebna. To je vjerojatno najnepristupačnije zaštićeno područje kojim upravlja JU "More i krš", pa stoga i o njegovoj prirodi ima relativno malo saznanja. Prošlo je već devet godina od prvih zamisli skupine istraživača dviju suradničkih institucija. Ideja vodilja je bila iznimno zanimljiva, pomalo i na granici znanstvene fantastike ili "kriptobotanike", ako se tako to može nazvati. Naime, stručni je tim zaključio da izumrla endemična biljka jabučki karanfil, koja je rasla jedino na Jabuci i nigdje drugdje, možda uopće nije izumrla. Jer o toj se biljci tako malo zna, praktično ništa, a Jabuka je toliko teško pristupačna da je teško uopće zamisliti zašto bi izumrla, a sasvim je jasno zašto tamo rijetko dolaze ljudi koji bi je mogli vidjeti - kaže nam biolog Guido Piasevoli iz Javne ustanove koji je sa svojom ekipom dugo čekao idealnu priliku za posjet Jabuci.

Podloga od tamnih vulkanskih stijena čarobno je prošarana proljetnom vegetacijom

Srećom, stigla su i namjenska županijska sredstva, osiguran je brod HGSS-a, a dočekala se i bonaca jer bez nje ne bi uopće bilo moguće iskrcavanje na strmu kamenu hrid usred mora. Otkriva kako se za savjet zvalo i iskusne pučinske ribare, a pratile su se i stare metode - oscilacije kostobolja kao pučke prognoze.

Pomoć alpinista

- Krenuli smo iz Splita već oko 5 ujutro i bili na Jabuci poslije skoro tri sata vožnje. Jabuka nas je dočekala u pomalo neobičnom ruhu – podloga od tamnih vulkanskih stijena bila je čarobno prošarana nekom laganom zelenkasto-žućkasto-sivkastom nijansom probuđene proljetne vegetacije. Prizor kakav ljetni posjetitelj, turist, nautičar, ne može vidjeti. Svi su članovi tima ponijeli pričuvnu odjeću za slučaj da prigodom iskrcavanja tko završi u moru.

- Ovoga puta, srećom, toga nije bilo, ali oprez je bio sasvim realan. Dok je dvoje članova posade ostalo u brodu, koji je cijelo vrijeme plutao, jer zbog prevelike dubine nije bilo teorije da se usidri, ostali članovi ekspedicije malim su gumenjakom izvršili desant na najmanje strmom mjestu inače stravično strme hridi. Poslije iskrcavanja, krenulo je polagano i mučno veranje, uz pomoć opreme i iskustva dvoje alpinista, članova ekspedicije. Tom smo prigodom bilježili sve prirodoslovno važne podatke, u prvom redu one o vegetaciji.

- Cijelo nas je vrijeme pratilo mnoštvo galebova, koji još nisu krenuli u gniježđenje, ali već lagano mjerkaju gdje bi mogli položiti jaja. I tako smo odradili jedan manji dio površine Jabuke, ali smo dronom i njegovim preciznim fotografijama pokrili još puno više. Sada slijedi "laboratorijski" dio posla analize fotografija - kazuje nam iskusni biolog uz napomenu kako je ovo bila tek prva iz serije ekspedicija.

Trebalo je mnogo opreza prilikom penjanja

Na kraju ovoga istraživanja, koje će u kasnijim fazama uključiti i podmorje Jabuke, očekuje se velika količina novih podataka i saznanja o neobičnoj prirodi našeg najneobičnijeg otočića.

Legenda o karanfilu

- Tako će ona prvotna ideja o "oživljavanju" izumrle vrste u konačnici donijeti jedan puno širi rezultat. Jednu cjelovitu i zaokruženu sliku, prvu takve vrste za ovaj, po svemu iznimni, crni jadranski biser - dodaje.

Hoće li rezultati donijeti kakav tračak nade za karanfil, ostaje vidjeti.

No, ljudi od mora poznaju legendu o ružičastom karanfilu s obronaka Jabuke: vrh Jabuke osvajali su mladići u potrazi za endemskim mirisnim karanfilom, koji su poklanjali djevojkama. Prema legendi, karanfil sade i zalijevaju gorske vile, a ako ga uberete, stići će vas nevrijeme. Nestankom karanfila, kažu ribari, osiromašio je i ribarski ulov oko Jabuke.

Danas se nestali karanfil još uvijek traži na 91 metar visokoj Jabuci, no ako ga i nađete, nemojte ga brati.

Zbog prevelike dubine nije bilo teorije da se brod usidri, pa se do hridi išlo malim gumenjakom