StoryEditorOCM

GLOBALNO SELODržava im ima 7641 otok, a one se zaposlile baš na - Dugom otoku: Filipinke pune konzerve sardina u Saliju

Piše Predrag Opačić
17. srpnja 2023. - 11:40
Radna atmosfera među zaposlenicima s raznih krajeva svijeta izvrsna je, a devet Filipinki jako je zadovoljno u ‘Mardešiću‘Jure Mišković/Cropix

Zaboravite NBA gdje se ovih dana u statističke rubrike očekuje uvrštenje podataka o igračima koji su prvi zabili tricu nakon što ih je punica uhvatila s ljubavnicom. Ili ljubavnikom, još nisu sigurni. I bez toga ima dovoljno ludih brojeva i rekordera.

Tako je, na primjer, poznata država čije je stanovništvo najopsjednutije slanjem tekstualnih poruka. No brojevi su tako visoki da rast od novih stotinjak poruka dnevno neće uzbuditi nijednog statističara jer Filipinci svaki dan, navodno, pošalju oko 400 milijuna tekstualnih poruka s ukupno 142 milijarde rečenica. Ako je na Filipinima netko plaćen da svakodnevno prati krivulju rasta, u oči bi mu mogla upasti jedino destinacija iz koje prema nekom od 7641 filipinskih otoka tih stotinjak poruka leti.

– Ma, gdje je ta Croatia? I što je Sali? Odakle se to porukama javljaju Rea May, Joenalyn, Vanessa, Tifany, Maria, Anna, Nice, Jane i Maricel?!

image

Iako nije bilo vremena za priču, nasmijane su žene rado pozirale s Markom Milićem, voditeljem proizvodnje

Jure Mišković/Cropix

U pozadini te "misterije" je riboprerađivačka tvornica "Mardešić" iz Sali na Dugom otoku, gdje trenutno radi i živi devet Filipinki. Prve od njih na otoku su se pojavile u studenome prošle godine, u najnovijem valu globalizacijskoga kapitalizma koji s vremena na vrijeme udari u obalu Dugog otoka. Kroničan manjak radne snage na početku su nadoknađivali Slavonci, a nakon njih su u Sali stigli Ukrajinci, među kojima su dvije obitelji vrlo blizu statusu "domicilnog stanovništva": roditelji već godinama rade u "Mardešiću", a djeca idu u škole u Salima i Zadru.

Brzo su ‘uhvatile ruku‘

Sada su na red došle zemlje s drugog kraja planeta – uz devet Filipinki, u "Mardešiću" rade i Mujahid, Abdur, Abdul i Mohammed koji su stigli iz Bangladeša! Tako su Sali od otočnog sela postali "globalno selo".

– Problem s nedostatkom radne snage osjeti se u svim djelatnostima u Hrvatskoj, samo je najuočljiviji u turizmu i građevinarstvu. Zbog deficita, poslodavci se okreću uvozu radne snage pa zapošljavanje radnika iz dalekih zemalja postaje sve normalnije – kaže Marina Depolo, direktorica "Mardešića".

image

Marina Depolo, direktorica ‘Mardešića‘: S Filipinkama zasad imamo samo dobra iskustva, vrijedne su i spretne i imaju afinitet prema poslovima koje obavljaju

Jure Mišković/Cropix

Kako ti ljudi dolaze do posla u Hrvatskoj?

– Godinama surađujemo sa specijaliziranim agencijama koje se time bave. Od kolega iz branše čuli smo pohvalne riječi o radnoj snazi s Filipina.

Jeste li od njih tražili prethodno iskustvo iz riboprerađivačke industrije?

– Ne, nije to potrebno, jer radi se o poslovima koji se vrlo brzo mogu naučiti pa to nije nikakav problem. A ove su žene to i dokazale, brzo su "uhvatile ruku". Priče naših kolega su se pokazale istinitima, s Filipinkama za sada imamo samo dobra iskustva; vrijedne su i spretne i imaju afinitet prema poslovima koje obavljaju. Zadovoljni smo.

Je li uvoz radne snage kompliciran?

– Ne, nije, ali je dugotrajan, postupak se može oduljiti i na tri ili četiri mjeseca od trenutka kada nađemo radnika pa dok on ne počne raditi. Čekanje je problem.

Direktorica Depolo nije u "Mardešiću" jedina zadovoljna novopristiglom radnom snagom. O devet vrijednih Filipinki samo riječi hvale imaju i njihovi kolege.

– Ma, one su čudo. Jako su vrijedne i vješte. I vesele, sad ćete vidjeti – kazala nam je jedna od zaposlenica "Mardešića" dovodeći nas do radnih mjesta na kojima su se baš tog trenutka punile sardine s povrćem.

Posla preko glave

Ispalo je da baš nismo pogodili trenutak: radnice s drugog kraja svijeta nisu se mogle odvojiti od posla kojeg su imale preko glave. Na Filipinima se govori čak 175 jezika, ali engleski je drugi službeni jezik pa je komunikacija s novim "Mardešićevim" radnicama olakšana. I brza!

No, kad već nije bilo vremena za priču, nasmijane su se žene rado okupile oko Marka Milića, voditelja proizvodnje, fotografiranje im nije oduzelo dragocjeno vrijeme niti im je smetalo škljocanje aparata dok su im ruke letjele po velikom radnom stolu.

image

Filipinkama je plaća od 600 do 650 eura, kažu, super

Jure Mišković/Cropix

– Dobro govore engleski, ali najčešća riječ koju kažu je "super". To im je odgovor na brojna pitanja, sve im je super i ništa im nije teško – svjedoče radnici "Mardešića". Možda je zato prazna kutija za prijedloge u radničkoj menzi – samo je nekoliko papirića na dnu te kutije.

– Imamo samo pozitivna iskustva s njima. Na jesen "Mardešić" u svoju proizvodnju uvodi drugu smjenu, za što će nam trebati dodatnih tridesetak radnika i svi bi trebali biti s Filipina ili iz Bangladeša. Uvoz radne snage je nešto na što će u Hrvatskoj morati računati i drugi poslodavci, samo bi trebalo ubrzati procedure uvoza radne snage – kaže Marko Milić.

Očekuje se da će dobar dio jesenskog "pojačanja" s Filipina biti poznanici, prijatelji i supružnici ovih devet žena. Svi ti ljudi dobiju radne dozvole na godinu dana, ali po ugovoru posao im je osiguran na najmanje dvije godine, a o produžetku angažmana odlučit će sami.

image

Uz devet Filipinki, u ‘Mardešiću‘ rade i Mujahid, Abdur, Abdul i Mohammed koji su stigli iz Bangladeša

Jure Mišković/Cropix

U "Mardešiću" ne znaju jesu li i koliko su "njihove Filipinke" zarađivale u svojoj zemlji, ali znaju da je prosječna plaća u dugootočkom riboprerađivaču lani iznosila 729 eura. Na radnim mjestima koja ovdje popunjava strana radna snaga može se zaraditi od 600 do 665 eura. Razlika u odnosu na njihova filipinska primanja je vjerojatno velika jer, na pitanje jesu li zadovoljne s plaćom, spremno odgovaraju:

– Da, super je!

Osigurali im smještaj

Već tradicionalno, "Mardešić" na sebe preuzima osiguravanje smještaja, ne samo u svojim prostorima, nego i po saljskim apartmanima, s čijim vlasnicima imaju potpisane dugoročne ugovore o najmu, pa je i to jedan od motiva zbog kojih se netko odluči s Filipina doći na Dugi otok i – podignuti potrošnju riže u mjesnim trgovinama.

Za početak. A za 40-ak godina, tko zna, možda će na nekim lokalnim izborima za načelnika biti izabran neki potomak iz ukrajinsko-filipinskog braka.

image

Tijekom našeg posjeta upravo su se punile konzerve sardina s povrćem

Jure Mišković/Cropix

{infobox–gray_full}436650{/infobox–gray_full}

22. studeni 2024 09:37