U proteklih 100 godina se dogodio niz podmorničkih nesreća, a mi ćemo u ovom tekstu izdvojiti 11 najvećih.
USS Thresher
Američka podmornica USS Thresher (SSN-593) potonula je 10. travnja 1963. godine na 350 km od Bostona tijekom testiranja na velikim dubinama. Posada ove nuklearne podmornice dužine 85 m poslala je nekoliko poruka o manjim problemima dežurnom spasilačkom brodu Skylark s 396 m. Nakon toga veza se prekinula i ona je nestala u dubinama.
Poginulo je svih 129 članova posade, pa je tragedija Threshera u povijesti ostala zabilježena kao podmornička nesreća s najviše žrtava.
Njezine ostatke pronašao je samo nekoliko dana poslije oceanografski brod USNS Mizar na dubini od 2560 m. Na mjesto potonuća pozvan je i brod USS Point Defiance (LSD-31) na kojem su transportirani batiskafi Trieste I i Trieste II. Svojim su kamerama izbliza snimili ostatke podmornice razbacane na velikoj površini od 134.000 m2. Prema raspoloživim fotografijama, istražitelji su zaključili da je najvjerojatniji uzrok nesreće puknuće cijevi na sustavu usisa mora.
K-141 Kursk
Svih 118 članova posade ruske nuklearne podmornice klase Oscar II K-141 Kursk stradalo je 12. kolovoza 2000. nakon eksplozije na dubini od 100 m u Barentsovu moru. Kursk je zajedno s 30 drugih plovila sudjelovao na mornaričkoj vježbi Summer X, a dvije eksplozije u podmornici dogodile su se zbog curenja pogonskoga goriva (vodikov peroksid) iz jednog od njezinih torpeda Type 65. Detonacija je uništila osam odjeljaka 154 m duge podmornice izrađene 1994. godine.
Pritom je poginulo 95 ljudi, dok su 23 mornara preživjela u devetom odjeljku. Nažalost, teško oštećeni Kursk legao je na dno i više nije mogao izroniti, pa su i oni umrli kada im je nestalo zraka. Nizozemske kompanije Mammoet i Smit International su najveće dijelove ruske podmornice, radi provođenja istrage, s dubine od 108 m izvadile 2001. godine.
USS Scorpion
Do dana današnjeg nije u potpunosti razjašnjeno zbog čega je 22. svibnja 1968. na 740 km od Azora u Atlantiku potonula američka nuklearna podmornica Skipjack klase USS Scorpion (SSN-589). Duga 76,8 m i izgrađena u škveru General Dynamics Electric Boat 1959., vraćala se u SAD iz Mediterana, ali se nije prema planu pojavila u Norfolku 27. svibnja. Nakon bezuspješne potrage, zajedno s 99 članova posade, proglašena je nestalom 5. lipnja.
Otkrila ju je tek u listopadu 1968. ronilica s plovila USNS Mizar na 3000 m dubine. Kao mogući uzrok nesreće spominje se slučajna eksplozija jednog od njezinih torpeda Mark 37. Zanimljivo je da su dva člana posade slučajno ostala na životu, jer s kolegama nisu isplovili iz španjolske baze Rota 16. svibnja. Eric Reid ostao je na kopnu zbog obiteljskih problema, dok se Joseph Underwood naglo razbolio.
HMS Thetis
Britansku HMS Thetis (N25) podmornicu T klase izgradio je 1938. godine škver Cammell Laird iz Birkenheada. Tijekom finalnih testova u zaljevu Liverpool potonula je zbog prodora vode kroz torpedne cijevi 1. lipnja 1939., pri čemu je živote izgubilo 99 osoba. Osim 51 člana posade, u njoj su bili zaposlenici i inženjeri brodogradilišta Cammell Laird, kompanije Vickers-Armstrong, izaslanici Admiraliteta...
Nekim čudom spasile su se 4 osobe, a podmornicu su 1939. s dna podigli eksperti kompanije Liverpool & Glasgow Salvage Association. Ona je uspješno popravljena i ušla je u sastav Royal Navy 1940. pod novim imenom HMS Thunderbolt. Sudjelovala je u Drugom svjetskom ratu, ali ju je dubinskim bombama, zajedno s 59 članova posade, potopila talijanska korveta Cicogna kod Sicilije 14. ožujka 1943. godine.
K-129
Nikada se nije saznalo zbog čega je zajedno s 98 članova posade 8. ožujka 1968. godine na Pacifiku potonula ruska dizelsko-električna podmornica K-129 (Project 629A) klase Golf II. Iz Kamčatke je 28. veljače krenula na rutinsku patrolu, ali joj se 8. ožujka izgubio svaki trag i Rusi su bezuspješno pokušavali uspostaviti radijsku vezu.
Krajem ožujka su je službeno proglasili nestalom, a njezine ostatke je sjeverozapadno od Oahua na dubini od 4900 m locirao američki ratni brod USS Halibut u kolovozu 1968. U sklopu američkog tajnog državnog Projekta Azorian, dijelovi ove ruske podmornice izvađeni su tijekom 1974. godine.
Ming 361
Radi mehaničkog kvara pogonskoga sustava, 16. travnja 2003. u Žutom moru je tijekom vježbe u akvatoriju između Koreje i provincije Shandong stradala kineska dizelsko-električna podmornica Ming 361, poznata i pod nazivom Veliki zid (Great Wall).
S obzirom na to da je tijekom zarona u ovoj 76 m dugoj i 7,6 m širokoj podmornici nestalo zraka, smrtno je stradalo svih 70 članova posade. Plutajuću olupinu punu leševa 25. travnja 2003. slučajno su pronašli kineski ribari, pa je otegljena u luku Yulin na otoku Hainan.
K-8
Požari u trećem i sedmom odjeljku uzrokovali su automatsko gašenje nuklearnog reaktora na ruskoj podmornici K-8 (Project 627 A), pa je ona ostala bez pogona 8. travnja 1970. godine u Biskajskom zaljevu. Zapovjednik Vsevolod Borisovich Bessonov naložio je svim članovima posade (104 osobe) da napuste plutajuću K-8, ali se predomislio vidjevši da im u pomoć stiže brod za tegalj.
Zato je zajedno s 51 mornarom ostao na podmornici, nadajući se spašavanju. Nažalost, zbog lošeg vremena je K-8 tijekom tegljenja potonula 12. travnja na dubinu od 4680 m, a svi koji su ostali na njoj izgubili su živote. Usput rečeno, K-8, duga 107,4 m, bila je prva izgubljena ruska nuklearna podmornica.
ARA San Juan
Dizelsko-električna podmornica ARA San Juan (S-42) klase TR-1700 izgrađena je za argentinsku mornaricu 1983. u njemačkom škveru Thyssen Nordseewerke u Emdenu. Za vrijeme rutinske patrole na Južnom Atlantiku nestala je 15. studenoga 2017. zajedno s 44 člana posade. Opsežna potraga ostala je bez rezultata i o njezinoj se sudbini dugo vremena ništa nije znalo.
Tek godinu dana kasnije su razbacani ostaci San Juana pronađeni na 907 m dubine 460 km od Comodoro Rivadavie uz pomoć ROV robota s norveškog istraživačkog broda Seabed Constructor kompanije Ocean Infinity. Razlozi potonuća ARA San Juana još se utvrđuju.
K-278 Komsomolets
Radi požara su 7. travnja 1989. živote izgubila 42 člana posade ruske nuklearne podmornice K-278 Komsomolets (Project 685 Plavnik). Na 200 milja od norveške obale na podmornici je izbila vatra, što je uzrokovalo automatsko gašenje reaktora. K-278 je ipak uspjela izroniti i na površini je plutala 5 sati prije nego je potonula.
Međutim, od posljedica požara, gušenja, utapanja i pothlađenosti, živote su izgubila 42 mornara od ukupno njih 69. K-278 leži na 1800 m dubine u Barentsovom moru, a znanstvenici koji provode rutinski nadzor njezina stanja nedavno su utvrdili u uzorku vode u njezinoj blizini razinu zračenja 800.000 puta veću od uobičajene.
USS S-4
Slučajni sudar s kuterom Obalne straže Paulding razlog je havarije i smrti 40 mornara na američkoj podmornci S klase USS S-4 (SS-109). Sudar se dogodio 17. prosinca 1927. kod Provincetowna (Massachusetts), pri čemu je zbog velike rupe na trupu S-4 brzo potonula na 33 m dubine. Izvađena je 17. ožujka 1928. i popravljena u bostonskom brodogradilištu, a u sastavu US Navy bila je sve do 1932. godine. U svibnju 1936. svečano je potopljena.
K-152 Nerpa
Tijekom testiranja 108 m duge ruske nuklearne podmornice Akula klase K-152 Nerpa (Project 971) 8. studenoga 2008. na Pacifiku, došlo je do curenja freona pri čemu je smrtno stradalo 20 ljudi – 14 civila i 6 mornara. Moglo je biti i više žrtava jer je u njoj u tom trenutku ukupno bilo 208 osoba. Rusi su K-152 Nerpa nakon tog incidenta popravili, te je 2011. na 10 godina iznajmljen indijskoj mornarici, koja ju je preimenovala u INS Chakra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....