Škarpina (Scorpaena scrofa), pripada obitelji bodeljki (Scorpaenidae). Uz Hrvatsku obalu poznata je pod više imena, neka od češćih imena su: škrpina, crveni škrpun, logrnja, skarpina, skrpina i dr.
Škarpina je najpoznatija hrvatskim ribarima po svojim otrovnim bodljama. Njen otrov, piše Wikipedia, nije tako opasan kao kod nekih drugih otrovnih riba iz jadrana, kao na primjer pauka. Nakon uboda na ubodenom dijelu tijela javlja se jaka bol, crvenilo i oticanje. Nekad se znaju javiti i sljedeći simptomi ali dosta rijetko kao vrtoglavica, povraćanje, temperatura i opća slabost.
Otrov joj se nalazi u leđnoj peraji te na škržnim poklopcima. Otrov joj se razgrađuje na visokim temperaturama prilikom kuhanja i pečenja. Termolabilan je i mjesto uboda valja uroniti u vruću vodu.
Škarpina je po izgledu prilično neugledna riba. Glava joj je vrlo velika u odnosu na tijelo, koje je prepuno bodlji. Boje je ružičastocrvene do crvene, sa smeđkastim točkama po tijelu. Pigment na njenoj koži ima sposobnost promjene šara u skladu s okolinom u kojoj živi. Zato ulovljene škarpine možemo naći u raznim nijansama. Naraste 66 cm u dužinu i može težiti do 5 kg. Zbog velike prsne peraje izgleda još veća, piše Priroda Hrvatske.
Iako atraktivno građena i jarke boje, ronioci je često ne vide iako je pred njima. Crvena boja prva nestaje u morskim dubinama, a uz to joj brojni privjesci na koži i travnate izrasline oko usta daju dojam kao da je dio morskog dna. Može i mijenjati nijanse mrlja te se još bolje uklopiti u okoliš. Škarpina ostaje nepokretna, pouzdajući se u kamuflažu, ali i obranu.
Glava joj je načičkana šiljatim bodljama, a otrovne bodlje na leđnoj peraji i škržnim poklopcima dodatno odvraćaju grabežljivce.
Živi na svim vrstama dna uz koja i prilagođava boju svojeg tijela, ali preferira stjenovita i šljunkovita dna do 100 metara dubine, s kamenim pukotinama za skrivanje. Zna zaći do čak 400 metara u dubinu.
U jesen i proljeće je bliže obali dok ostali dio godine provodi na većim dubinama.
Osim Jadranskog mora, škarpina obitava i u Mediteranu i Atlantskom oceanu.
Hrani se rakovima, mekušcima i ribom. Tako skrivena i zaštićena, škarpina vreba na morskom dnu. Čeka ribe, rakove i mekušce u prolazu i onda otvara golema usta kojima usisava plijen. Lovi najviše noću, a danju se vraća u skrovište.
Škarpine se mrijeste u prvoj polovici ljeta, pošto postanu spolno zrele sa 3 – 4 godine. Danas, nažalost, malo ovih riba doživi duboku starost i dosegne 5 kg, kakve su se nekad znale naći, a sve zbog prevelika lova mrežama stajaćicama. Meso joj je vrlo cijenjeno, najčešće se priprema na brudet ili lešo (kuhana), a veći primjerci na gradelama. Te delicije prevelik su mamac te je potražnja za škarpinom velika.
Ovu "strašnu" škarpinu snimio je u Rijeci fotograf Cropixa Srđan Vrančić.
