pozdrav iz afrikeRiječanin Karlo Kurbatfinski javio nam se iz Konga, vrijeme na naftnoj platformi krati loveći ribe: U dva sata znamo dignuti i 100 kila!

Često čitam tekstove o ribolovu u vašoj reviji, pa sam poželio dati svoj doprinos ribolovnoj tematici. Doduše, specifičan doprinos, jer ribolov kojim se bavim nimalo ne sliči onome na jadranskim poštama. Ja, naime, radim na naftnoj platformi koja je locirana
u vodama Republike Kongo, 50 nautičkih milja od luke Pointe Noire.

Primarno lovimo ribe koje u Kongu zovu poisson bonite, a riječ je, navodno, o nekoj vrsti tune. Njih lovimo s visine od četiri do sedam metara, što ovisi o plimi, oseci i valova. Za primamu mahom koristimo ostatke hrane iz kuhinje, a mamac nam je najčešće neko meso – govedina, pileća i pureća prsa, svinjetina, ostaci piletine... Od ribljih ješki koristimo, pak, komadiće smrznute sabljarke i lososa.

Ribe koje u Kongu zovu poisson bonite najčešća su lovina

Privatni album

Kada s platforme bacimo primamu, more najčešće trenutačno zakuha od riba. Bude ih toliko puno da u dva sata lova znamo dignuti i do 100 kila ribe. Kako dižemo manje ribe, koje su za naše uvjete zapravo vrlo velike, uskoro i velike ribe osjete da se tu nešto događa, pa navrate vidjeti ima li čega za njih. Jedna od naših čestih mušterija je i lampuga.

Nju je vrlo lako uloviti na udicu, ali se često i otkači jer se ulovljena energično baca i vrti oko osi. Ona grize sve što pliva, pa je važno baciti joj mamac ispred nosa. Obično ga dva puta samo pogleda dok prolazi pokraj njega, a onda se zaleti i zagrize. Komadi sa slika koje vam šaljem teški su od 8 pa do 18,5 kilograma.

Žutoperajna kraljevska riba, koju ovdje zovu banan fish, lukava je i vrlo ju je teško uloviti, čak i uz primamu. No, ponekad te ribe grizu iz čista mira, bez primame, valjda kada su jako gladne. Njih sam najviše digao na piletinu i puretinu s tankom udicom br 6.

Lampuge, pak, mahom lovim debelom udicom broj 4, a ponekad i tankom br. 6.

Lampuge su iznimno proždrljive

Privatni album

Ponekad lovim i male crvene ribe koje ovdje zovu meru, a mislim da je u pitanju kirnja. Njih sam dizao na tanku udicu br. 4, s tim da mi je mamac bio losos. Lude su za njim, a grizu kao barakude.

Ribu karangu, koju također imate na slici, praktički je nemoguće uloviti jer zubima potrga najlon ili se udica ne zakači dobro budući da je sva koščata. Iznimno je brza i jaka, a rijetko se zalijeće na udicu. Zaletjet će se jedino na manju ribu koju dižem gore, ali na kraju uglavnom odustane jer su joj te ribe zapravo prevelike.

Ovu je ribu iznimno teško uloviti, a ovdje je zovu karangu

Privatni album

Dosta riba sam izgubio jer su mi pregrizle najlon, ili on naprosto pukne zbog opterećenja. Zato odnedavno, čim ulovim više riba ili neku veću, odmah skratim najlon za par metara i premotam udicu. U protivnom, budući da sam znao nekoliko dana zaredom dizati komade od preko 10 kg, najlon na kraju jednostavno pukne. Inače, uglavnom koristim milimetarski najlon nosivosti do 55 kg. Ako vas još što zanima, slobodno mi se javite. Unaprijed hvala na objavi i lijep pozdrav.