Europski parlament je u četvrtak podržao snažnije mjere u zaštiti ribljih fondova na Atlantiku i Sredozemlju širenjem zaštićenih područja na moru i djelovanjem na suzbijanju klimatskih promjena.
Europski parlament pozdravlja prijedlog Komisije u "Strategiji o biološkoj raznolikosti Europske unije do 2030. godine" da najmanje 30 posto europskog mora treba postati zaštićeno područje.
Europarlamentarci naglašavaju da bi ovakav cilj trebao postati pravno obvezan te kako bi polovica ovog područja trebala uživati visoku razinu zaštite, uz ograničenja ne samo za komercijalni izlov već i za istraživanje nalazišta fosilnih goriva, vjetroelektrane na moru, masovni turizam ili ribogojilišta.
Izvješće je u parlamentu usvojeno s 362 glasa za, dok je 248 zastupnika bilo protiv a 71 suzdržan.
Primjedbe na strategiju i izvješće imao je dio zastupnika iz redova europskih pučana (EPP) i Europski konzervativci i reformisti (ECR) tvrdeći kako predložene mjere nisu podržane procjenama njihovih učinaka.
"Ne mogu se ograničavati aktivnosti na nekom području ako prije toga niste utvrdili ciljeve zaštite i njihove posljedice", rekao je u raspravi španjolski pučanin Gabriel Mato. Ribari su najveći zaštitnici mora i bioraznolikosti "a ne neki političari i radikali koji gledaju samo u jednom smjeru", rekao je Gato i zaključio kako glavne prijedloge teksta treba "temeljito revidirati".
Nizozemski konzervativac Bert-Jan Ruissen je ocijenio kako prijedlog treba prilagoditi činjenici da postoje velike razlike između europskih mora. "Zato smatram da nije mudro posvuda pod zaštitu staviti po 30 posto mora, utoliko prije što nije provedena nikakva procjena utjecaja".
Smatra da izvjestiteljica od zaštićenih područja "previše očekuje" i napominje da je ribarstvu potreban prostor.
Izvjestiteljica parlamenta Caroline Roose istaknula je da je "ključno da ribe u moru nema, a cilj ovakvog plana je omogućavanje dugoročnog ribolova".
"Više ribe u moru znači i postizanje naših ciljeva u zaštiti okoliša i bioraznolikosti. No omogućuje i našim ribarima da dugoročno nastave ribariti", naglasila je.
Otvarajući raspravu upozorila je da stanje nije isto na Atlantiku i na Sredozemlju, gdje je 80 ribljeg fonda ugroženo prekomjernim izlovom.
Napomenula je, međutim, da određivanja područja Jabuke na Jadranu 2017. kao prostora za obnovu ribljeg fonda "već daje plodove".
Ta je odluka omogućila oporavak ribljih vrsta "vidljiv i van zaštićenog područja i pridobila podršku lokalnih ribara", rekla je i dodala da taj slučaj treba biti "inspiracija za sva zaštićena morska područja".
Napomenula je da proglašenje 30 posto europskih mora zaštićenim područjima ne znači da ona postaju nedostupna ribarima nego da će se pod strogu zaštitu staviti 10 posto površine, dok će u ostalom dijelu biti zabranjene samo najdestruktivnije ribarske tehnike
U 2020. godini u Europskoj uniji "svi riblji stokovi trebali su se iskorištavati na održivoj razini, ali ciljevi nisu ispunjeni iako je napravljeno dosta toga od 2013. godine", ocijenila je ali i upozorila da su "zaštićene zone u Europi često zaštićene samo na papiru".
"Znanstvenici i nevladine organizacije sada su, koristeći različite metode, došli do istog zaključka - potrebno je zaštiti oko 10 posto mora u Europskoj uniji. Podaci govore kako je u ovom trenutku stvarno zaštićeno manje od 2 posto", istaknula je Roose.
Dodala je da je riblji fond ugrožen i klimatskim promjenama i drugim izvorima onečišćenja poput otpadnih voda, pesticida u poljoprivredi, opušcima cigareta u morima i na plažama, korištenjem krema za zaštitu od sunca.
Komisija je "Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote" predstavila prošle godine kao dio europskog Zelenog plana i strategije "Od polja do stola", a plan, među ostalim, predviđa drastično smanjenje upotrebe pesticida i vraćanje slobodnog toka više od 25 tisuća kilometara rijeka na prostoru Europske unije.
Po prijedlogu Komisije bi se 30 posto površine europskog kopna i mora trebalo pretvoriti u zaštićena područja prirode, uporaba opasnih pesticida u poljoprivredi smanjiti za 50 posto a 25 posto poljoprivrednih površina usmjeriti na organsku proizvodnju.
Države članice bi te ciljeve trebale uključiti u svoje nacionalne strategije i uključiti u šire strategije. Za provedbu te strategije Komisija predviđa da će biti biti potrebno oko 20 milijardi eura godišnje koji bi se dobili privatnim i javnim financiranjem, na razini članica i Europske unije.