Davno je bilo kada smo kao djeca u ribolov odlazili s tunjicom u ruci i čašicom jogurta ispunjenom očišćenim dagnjama. Usput bismo pokupili kakav komad kartona, pa bismo sjeli na njega na rivi i lovili bukve, šarune i ušate. Sav rezervni pribor sastojao se možda od džepnog nožića, rezervnog olova-dva i desetak udica u kakvoj praznoj bočici od lijeka.
No kartona za pokupiti usput više nema jer ih skrivaju kontejneri, a i sjedenje na rivi s nogama koje se klatare s našim datumom proizvodnje ne bi bila baš neka slika, dok je količina rezervnog i pomoćnog pribora odavno prerasla gabarite i najvećih džepova.
Suvremeni ribolovni pribor, bez obzira o kojoj tehnici bila riječ, sve je samo ne jednostavan. Pritom ne mislim na kompliciranost, premda se kod nekih ribolovaca i taj i...