Tonči Stipanović osvojio je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u klasi laser u Melbourneu, 33-godišnji jedriličar splitskog Mornara prekinuo je četiri godine dugi post od stajanja na pobjedničkom postolju i u dramatičnom posljednjem danu se sa šestog probio na treće mjesto za svoju drugu svjetsku medalju.
- Kakav je osjećaj? Odličan! - zvonkim se glasom javio Tonči iz Sandringham Yacht Cluba uoči podjele medalja. – Totalno sam izvan sebe, peru me emocije i još mi nije potpuno jasno da sam uspio.
Do medalje je stigao u posljednjem, 12. plovu, a pretekao je Jean-Baptistea Bernaza za dva boda, na istoj je udaljenosti ostao i Elliot Hanson. Razlika uoči te regate nije bila mala, štoviše, Francuz je imao lijepu prednost, Britanac također, međutim, Stipanović nije odustajao.
Dobra odluka
- Prva regata je bila vrlo dobra, prošao sam kroz cilj četvrti, shvatio sam da mogu do medalje. Nažalost, u drugoj se nije ništa dogodilo kako treba, bio sam na tek 21. mjestu, koje sam na kraju odbacio, a onda je došla ta zadnja regata. Na prvu orcu sam došao zajedno s Francuzom, Hansona sam prošao. Sreća da su se njih dvojica držala zajedno, pazili jedan na drugoga, a ja sam to iskoristio.
Izgubili su me iz vida, otišao sam na desnu stranu regatnog polja i to se pokazalo kao dobra odluka. Profitirao sam, prošao sam 11. kroz cilj, znao sam da trebam biti devet mjesta ispred Bernaza. Nakon toga sam čekao, onako u brodu, da vidim jesam li uspio. Na kraju je on bio tek na 21. mjestu, Hanson samo dva ispred njega. Shvatio sam da imam medalju i da se konačno i meni jednom nešto poklopilo.
Sreći nije bilo kraja, veselio se Tonči u svom brodu, veselio se trener Jozo Jakelić u pratećem brodu, veselio se i Filip Jurišić, prijatelj i konkurent, koji je ostvario najbolji plasman u karijeri na Svjetskom prvenstvu, 10. mjesto.
- Ovo je dokaz da mogu, da nisam zaboravio jedriti, jer nakon četiri godine bez pravog rezultata pojave se sumnje. Ne možeš od toga pobjeći. Doduše, mi nismo gubili glavu i kad je lanjska sezona završena 1. rujna, dosta rano, bacili smo se u analizu svega što se događalo posljednjih godina i detektirali smo da je najveći problem u fizičkoj pripremi. Ne može biti slučajno da nam se pad stalno događa pred kraj regata, da ne možemo zadržati kontinuitet rezultata.
Tako smo složili strategiju, Filip i ja smo se uhvatili posla s kondicijskim trenerom Jocićem. Kasnije su uslijedile odlične pripreme na moru u dva navrata na Malti, tamo smo stvarno imali fantastične uvjete i kad smo odletjeli prema Melbourneu, bio sam uvjeren da smo dobro odradili posao.
Dao sam maksimum
Za potpuni dojam valjalo je sve posložiti u tih šest dana Svjetskog prvenstva, vratiti se svom stilu jedrenja, povratiti samopouzdanje na moru, nadmašiti brojne konkurente, jer kao što je novi svjetski prvak Philipp Bühl iz Njemačke naglasio, najteže je postati svjetski prvak u laseru.- Iskreno, nisam bio uvjeren da mogu osvojiti medalju. Nadao se jesam, uvijek se nadam, ali realno bih bio zadovoljan plasmanom od 5. do 10. mjesta. Mislio sam da toliko vrijedim u ovom trenutku. Zato još uvijek ne vjerujem da sam brončani i da se sve ovako lijepo rasplelo u doslovno posljednjoj regati.
Danas me doslovno sve boljelo, cijeli tjedan je bio izuzetno naporan, subota s tri zahtjevna plova. Osjećao sam bolove u nogama i leđima, a onda mi je prije prvog starta moj prijatelj, Rus Sergej Komisarov rekao, bol je samo u glavi, nije u nogama. Tu se nekako u meni prelomilo, zaboravio sam na noge i leđa, dao sam svoj maksimum.
Četiri godine bez medalje za najuspješnijeg hrvatskog laseraša svih vremena. Za prvog hrvatskog osvajača olimpijske medalje u jedrenju, četverostrukog europskog prvaka, po čemu je rekorder. I tek druga svjetska, osam godina nakon Boltenhagena. A kad govori da se konačno i njemu poklopilo, dovoljno se sjetiti Olimpijskih igara u Londonu i onih u Rio de Janeiru.
U Londonu mu je bronca pobjegla u posljednjih stotinjak metara, a u Riju je imao uvjerljivu prednost uoči plova za medalje da bi uslijedila nepravedna kazna, penal s okretom oko bove, što je omogućilo da ga u konačnici Tom Burton prestigne. Nema veze, veselio se tom srebru, makar je zaslužio zlato, jer je tamo bio briljantan od prvog do posljednjeg dana.
Motiv za Tokio
- Ova bronca nije mogla doći u boljem trenutku, u olimpijskoj godini. Ne treba mi bolji motiv za Tokio, idemo tamo po još jednu olimpijsku medalju. Imat će što pokazati djeci, sinu i kćeri koja se rodila prije mjesec dana. Donosi im poklon iz Melbournea.
Philipp Bühl je svjetski prvak, srebro je uzeo Australac Matt Wearn, treći naš Tonči Stipanović, a u tragičara se pretvorio Francuz Jean-Baptiste Bernaz, koji je s 2. pao na 4. mjesto.
Zamislite ovo, Bernaz je dobio šest od 12 utrka, ali dogodila mu se crna zastava u prvom plovu Zlatne skupine, a u nedjelju je imao skor – 32, 1, 21. Previše da bi za njega dobro završilo. No, zato se Stipanović znao naplatiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....