Posljednjih godina istinski zaljubljenici u vjetar sve više govore o jedrilicama koje, uz regatne karakteristike i korištenje najnovijih saznanja i tehnologija pri projektiranju i izradi, svojim vlasnicima mogu pružiti i komfor za vikend krstarenja. Prateći te trendove, skupina zaljubljenika u jedrenje, na čelu s idejnim vođom Lukom Krejčijem, osmislila je hrvatsku varijantu hibrida brze regatne jurilice i obiteljskog krstaša od 26 stopa – Reacher 780.
Uz poznatog projektanta Andreja Justina, odgovornog za dizajn trupa, tim Reachera je za računalne analize i simulacije angažirao Kristijana Horvata, te je studiozno prionuo na izradu pojedinih dijelova plovila u naravnoj veličini kako bi projekt imao najbolju moguću ergonomiju i iskoristivost prostora.
Karbon i infuzija
Uspješnost ovakvog projekta ne ovisi samo o dizajnu, nego i o kvaliteti izvedbe i materijala, pa je trup dobiven procesom vakuumske infuzije uz karbonska ojačanja. Cijeli taj posao, kao i sklapanje te montaža opreme, odrađen je u varaždinskoj tvrtki Speedart, u svijetu poznatoj za proizvodnju natjecateljskih karbonskih kajaka.
Prilazeći plovilu, već na prvi pogled uočava se moderan i sportski oblik trupa s okomitim bokovima i širokim kokpitom, dva lista kormila i naopako zakošenim pramcem. Prostranošću i veličinom ovakav je kokpit po mjeri plovila od deset metara, s puno prostora za manevriranje pri jedrenju i za komforan boravak na sidru.
Budući da paluba svojom maksimalnom širinom od 2,5 metra zauzima više od polovice dužine broda, prostor na pramcu prepušten je samom bowmenu. Oprema je raspoređena tako da je lako dostupna iz kokpita ili iz sredine plovila, a taj posao odradio je Stipe Vitaljić – jedan od najboljih deck officera za ovu klasu plovila.
Imali smo čast testirati Reacher 780 na njegovu jedriličarskom krštenju po dotad najboljim uvjetima – po buri u Kaštelanskom zaljevu koja je gubila snagu, tako da smo imali refule od 12 do 22 čvora, a dricevi su svojim smjerom odstupali i 15 do 20 stupnjeva.
Iako je Reacherov tim studiozno projektirao svaki detalj plovila, ipak je razlika jedriti i ploviti virtualno za stolom i na moru – pogotovo po ovakvim uvjetima, tako da smo već prilikom isplovljenja počeli uočavati nedostatke.
Preklopni baštun
Zgodno osmišljen mehanizam za uvlačenje izvanbrodskog motora u prostrano spremište ispod kokpita nije radio zbog nabrekle šperploče, pa smo motor morali demontirati i ručno ga spremiti. Taj će se problem riješiti korištenjem umjetnih materijala za nosač motora. U tijesnoj lučici i pod udarima bure na samo tonu teško plovilo morali smo se rukama izbaciti s privezišta.
Pritom upravljivost plovila nije bila upitna, a i preklopni baštun se iskazao kao dobro i jednostavno rješenje u skučenim lučicama. Sve svoje dobre jedriličarske karakteristike Reacher je odmah pokazao, uz prigovor što u standardnoj verziji ima dakronska jedra, nespojiva s ovakvim konceptom jedrilice.
Testirana jedrilica bila je opremljena s ukupno trima jedrima, s kojima se tročlana posada uspješno borila u teškim uvjetima s burom koja je nepredvidivo mijenjala smjer i jačinu. Najvažnije je da s upravljivošću nije bilo problema i da je Reacher besprijekorno slušao kormilo.
I u ovako zahtjevnim uvjetima dovoljna bi bila četveročlana posada, što je bitan podatak jer je danas sve teže pronaći posadu za regate. Dostignute brzine bile su isto impresivne, pod genakerom nije padala ispod 10 čvorova, a maksimalno smo dostizali granice do 13 čvorova, što je za prvi test i više nego dobro.
Pomicanje granica
Isto tako, u trenucima slabijeg vjetra Reacher je s lakoćom zadržavao brzinu iznad šest čvorova. Mogućnost kontroliranja plovila daje naznake da bi i genaker mogao imati koji kvadrat više, čime bi se i maksimalne granice pomaknule. U jedrenju oštro u vjetar očekivali smo da ćemo u jakim refulima patiti, pogotovo jer je genova bila broj veća za ove uvjete, ali Reacher nas je ponovno iznenadio.
To je rezultat odlično dizajniranog i izvedenog trupa i kobilice, te izvedbe pramca koji se izdiže sa snagom vjetra i povećanjem brzine. Već pri jedrenju brzinom iznad šest čvorova osjetili smo lakoću upravljanja s dva lista kormila, a pražnjenjem jedara Reacher ne bi gubio na brzini.
Pod dobrim refulima držali smo brzinu oko sedam čvorova, što je za njegovu dužinu i težinu više nego respektabilno.
Ovdje bismo naglasili da je odnos površine jedrilja i težine te odnos balasta i težine Reachera vrlo blizu rasnih regatnih plovila. Istina, da bi se napravio jedan dobar polarni dijagram, trebalo bi nam više vremena i stabilniji vjetar, ali sigurni smo da će Reacher, uz još bolju optimizaciju opreme i jedrilja uz čvrst i lagan moderan trup, sigurno ispuniti očekivanja profesionalne posade i jedriličarskih entuzijasta.
Jedan od nedostataka odnosi se na argolu koja se nekontrolirano podizala, što nam je dosta smetalo pri jedrenju. Također nije bilo ni sajle ni ograde, bez koje nemate osjećaj granice krme – što je na ovako malom prostoru jako važno.
Sklopiva kobilica
Isto tako, sistem namatanja genove nije dobro funkcionirao. Sama optimizacija rasporeda i veličina odabrane opreme je odlična, tako da je sve bilo na dohvat ruke, a trimanje je bilo lagano i jednostavno. Osim u jedrenju, koncept Reacher tima vidi se i na drugim rješenjima na plovilu.
Uvlačenjem kobilice Reacher ima gaz od 0,70 metara, što je dobro za prilaz plitkim obalama, za jednostavno izvlačenje plovila na suhom, za transport i njegov smještaj kad se ne koristi, čime se smanjuju troškovi održavanja. U prostranom potpalublju moguća je maksimalna prilagodba organizacije prostora prema potrebama vlasnika.
Na testiranom plovilu ispod kokpita je krmeni ležaj za dvije odrasle osobe.
Dva okna okrenuta unutar kokpita omogućuju dobro osvjetljenje i provjetravanje. Odmah desno do ulaza nalazi se kabina s mekanim stijenkama, za nekoga spremište, a za nekoga toaletni prostor.
Središnjim dijelom dominira mehanizam kobilice, a s lijeve strane nalazi se prostor za smještaj buduće manje kuhinje. Pramčani dio je ležaj za dvije osobe, a podizanjem stola pretvara se u mali salon.
Nema obloga ni suvišnih detalja, sve je prilagođeno spartanskom profilu većine jedriličara, no treba naglasiti kako bi ipak trebalo posvetiti više pažnje završnoj obradi jer neki detalji, kao nezaštićeni vijci i osigurači, osim estetskog imaju i sigurnosni aspekt.
Dodatna oprema
Današnja tehnologija omogućava unutarnje opremanje plovila ekonomičnim potrošačima električne energije. Uz solarne ćelije, vjetrogeneratore i hidrogeneratore, Reacher se vrlo jednostavno može opremiti za taj ekstra komfor potreban za spavanje i hranjenje na brodu.
Zamijećeni nedostaci nisu strašni, vjerojatno će se daljnjim korištenjem prototipa pojaviti i novi, ali razlika između dobrog i lošeg brodograditelja upravo je u brzom uklanjanju uočenih mana i prikupljanju povratnih informacija od korisnika, pa vjerujemo da će se brodograditelji i u tom pogledu postaviti s istim entuzijazmom kao i u projektiranju.
Iako na prvi pogled osnovna cijena od 362.000 kuna (ready to sail), odnosno testirana verzija od 508.000 kuna, izgleda visoka s obzirom na dužinu plovila, treba je sagledati kroz nekoliko aspekata. Prvi je niža cijena smještaja i održavanja na dulji period, drugi su korišteni materijali i tehnologija u izradi, a treća je činjenica da ovakva plovila vrlo lako kupuju i udruženi vlasnici.
Nije zanemariva činjenica da već pri vjetrovima od osam čvorova Reacher lako održava brzinu od pet čvorova, pa će se na điti motor vrlo rijetko koristiti.
Za kraj možemo kazati da Reacher 780 lakoćom upravljanja jamči uživanje u adrenalinski brzom i sigurnom jedrenju i neiskusnim jedriličarima, stoga je idealan brod za savladavanje prvih koraka pod jedrima. Uz stjecanje jedriličarskog i regatnog iskustva, u isto vrijeme pruža dovoljno komfora za kraće đite – i to u potpunosti posvećene jedrenju.