U osam prošlih nastavaka naveli smo da znanja i vještine u odabiru lokacije i vrste veza, te postupka vezivanja broda, spadaju u praktična nautička znanja, odnosno u – dobru pomorsku praksu. Opisali smo kako se sigurno vezati na bovu, vlastito sidro ili na tranzitni vez.
Rekli smo da odabir lokacije(a) veza počinje već kod kuće – izradom itinerara, ali i da itinerar moramo provjeravati tijekom cijelog putovanja, i to prije svega u odnosu na vremensku prognozu. Također, da ta provjera uključuje i skipersko motrenje trenutačne vremenske situacije, ali i savjete lokalnih ribara.
Uključili smo i pojavu iznenadne oluje na otvorenom moru, pristajanje i vezivanje u takvim uvjetima, kao i što učiniti kada nas oluja zadesi na vezu u polju bova ili sidrištu. Osim o elementima sigurnog veza broda na krstarenju, opisali smo i karakteristike stalnog veza u moru, na kojem je brod u mirovanju. U ovom nastavku govorit ću o brodu na kopnu, vađenju i spuštanju broda radi transporta u suhu marinu, ili radi servisa broda i motora.
Kao što je svim vlasnicima brodova poznato, brod se povremeno mora vaditi i spuštati natrag u more, radi popravka kao i radi redovitih servisa, odnosno održavanja korita i motora, ali i radi odvoza/dovoza u ili iz suhe marine.
Vađenje i spuštanje broda
Prije svega potrebno je doznati od operatera ima li zaključenu policu osiguranja profesionalne odgovornosti, odnosno odgovornosti iz djelatnosti brodopopravljača i koliko iznosi njezino pokriće.
Nažalost, poznato mi je da ima malo savjesnih brodopopravljača koji imaju zaključenu takvu policu, koja k tome mora imati veće pokriće od vrijednosti broda koji dižu. Takav oprez prigodom ugovaranja dizanja broda posebno savjetujem svim vlasnicima broda, a posebno onima koji nemaju ugovoreno kasko-pokriće za svoga ljubimca.
Nadalje, prigodom dizanja broda mudro je biti prisutan, kako bi se izbjegle neke eventualno nesavjesne radnje koje bi mogle naštetiti brodu. Tako mornarima na dizalici treba ukazati gdje se nalazi osovina, propeleri ili kormilo broda, kako ih braga ne bi oštetila.
Također, uputno je zatražiti, ako to već sami nisu učinili, da stave zaštite na brage kako se ne bi uprljali bokovi broda. Ponovno spuštanje broda u more, sa stajališta sigurnosti, manje je rizičan zahvat. Transport broda unutar servisnoga kruga je minimalan, ali onaj do najbliže suhe marine nosi sve cestovne rizike kao i ostali sudionici u kopnenom prometu.
To najbolje znaju oni koji svoj brod transportiraju tijekom ljetnih cestovnih gužvi, oni koji ga najradije gledaju na svojoj prikolici i u svom dvorištu, ma gdje ono bilo.
Odabir pozicije, nosača i ispravno polaganje broda
No, da se vratim polaganju, odnosno odlaganju broda na nosače. Posebno ističem da je važno na kakve nosače se brod polaže i je li okrenut u pravcu najjačih vjetrova koje možemo očekivati za vrijeme mirovanja na kopnu. Svakako treba inzistirati da se koriste namjenske ležaljke, koje nisu hrđave, te da se brod podupre posebnim podupiračima na odgovarajućim mjestima na dnu trupa.
Brod u mirovanju na suhom vezu
Mirovanje broda na suhom vezu po svemu ostalom jednako je mirovanju na stalnom vezu, osim što nema brige da će more ući u unutrašnjost broda. Sve drugo je isto. Ipak, u suhoj marini, postoji veći rizik od glodavaca nego u moru, pa je vrlo bitno da su svi otvori na brodu dobro zatvoreni, a ventilacijski otvori (kroz koje ne mogu ući glodavci, kao i kiša), otvoreni.
S palube treba sve spremiti u unutrašnjost i pod ključ jer su krađe po brodovima mnogo češće kad se brod nalazi na kopnu.
Na recepciji suhe marine ostavit ćemo rezervne ključeve broda, broj svoga mobitela i dogovoriti se o povremenoj kontroli ili dojavi o nekom izvanrednom događaju u vezi s brodom.
Na kraju ovog nastavka, navest ću najčešće uzroke šteta na brodovima koji se smještaju na kopno, koji potvrđuju važnost napomena što sam ih u ovom nastavku istaknuo: pad s ležaljke zbog vjetra, loše postavljanje jedrilice na ležaljku, pa kobilica uđe u trup, krađa opreme i požar.
(PLAĆENI OGLAS)