Unatoč neprekidnoj političkoj mantri, osobito u predizborna vremena, kako hrvatske otoke treba gospodarski oživiti i zaustaviti depopulaciju koja ih ubrzano osiromašuje, pozitivnih primjera vrlo je malo.
Gotovo da čovjek ostane zatečen kada na njih naiđe, pa je tako i novinarska ekipa Otvorenog mora ostala pozitivno zatečena kada je stigla pred glavnu portu Brodogradilišta i marine Betina na Murteru. Već naučeni i puno puta suočeni sa sumornim izgledom brojnih hrvatskih velikih i malih škverova, što su ih poharala desetljeća pretvorbe iz nečeg u ništa, začuđeno smo se osvrtali oko sebe.
Lijepa i moderna porta, cijeli prostor škvera uredno ograđen, svuda uokolo svježe ožbukane zgrade i hale, prostrani betonski i asfaltirani platoi bez odbačenog papirića, otpadni materijal odložen u posebne kavezne kontejnere, uredno posloženi brodovi na remontu svih vrsta i veličina..., kao da ste došli u neku francusku marinu s dodatnim uslugama, a ne u rasni remontni škver s vrlo dugom tradicijom, koji u svom sastavu ima i marinu od 190 vezova.
Rast bez kredita
– Ako ću biti iskren, škver i marina baš i nisu biznisi koji se ljube, pa bi bolje bilo da su razdvojeni. Škverski travel liftovi izvlače brodove, radnici ih bruse, popravljaju, pituraju..., a nautičari žele kafiće, restorane, lijepe vizure, mir i opuštanje... To su dva svijeta. I baš zbog toga smo se maksimalno potrudili cijeli prostor škvera i marine urediti kao skladnu i oku ugodnu cjelinu, koliko god je to bilo moguće – govori nam direktor dr. sc. Davor Slišković, pod čijom su vlasničkom i upravljačkom palicom betinski škver i marina u posljednjih desetak godina odradili veliki face lifting u svome izgledu, a još puno značajniji u poslovnom smislu.
– Kada smo preuzeli ovu tvrtku 1999. godine, u njoj smo zatekli 59 zaposlenih. Danas ih ovdje stalno radi 110, a tijekom ljetne sezone i petnaestak više. Stalno smo pomalo rasli i ulagali u proširenje kapaciteta, uređenje škvera i marine, novu opremu i modernizaciju postojeće. Lani smo napraviti posebno veliki iskorak kupnjom novog travel lifta nosivosti 440 tona. On može podizati i prevoziti jahte duge do 50 metara, čime uslugu remonta pomičemo u još veći razred po složenosti i zaradi. Takvih je liftova samo tri ili četiri na Jadranu. Platili smo ga milijun i 250 tisuća eura, i to iz vlastite akumulacije, bez kune kredita. Kao što smo i sve dosadašnje investicije odradili na isti način, pa je kreditna zaduženost tvrtke nula – zadovoljno ističe Slišković, koji je svoje veliko znanje na području financija i financijskog savjetovanja, kojim se desetljećima bavi u tvrtki Paktor, očito ugradio u betinski projekt.
Korčulanska veza
Već smo spomenuli dugu tradiciju brodogradnje u Betini, jer doista je duga. Traje neprekidno još od sredine 18. stoljeća, kada je kalafat Paško Filipi s Korčule došao u Betinu i počeo tu graditi brodove. Njegovo se ime prvi put spominje u popisu betinskih stanovnika iz 1765. godine: Meštar Paško (Pasqual) u dobi od 30 godina, njegova žena Marija i petnaestogodišnji brat Giulio.
S Marijom je Paško imao šest sinova i tri kćeri, pa su se loza i brodograđevna tradicija nastavili, evo sve do današnjih dana.
Na upravnoj zgradi betinskoga škvera stoji i godina 1740. kao datum početka, jer se vjerovalo da se Paško tada doselio. No, pokazalo se da je u to doba Murter posjetio njegov otac Ivan, također kalafat, izvidio situaciju i zaključio da je to dobra lokacija za širenje posla s Korčule, pa je poslije tamo uputio sina. Kako god bilo, škver je još tu, radi, razvija se, zapošljava...
– Naravno da mi puno znači što mogu raditi u tvrtki na svome otoku, kao i svim drugima radnicima s Murtera. To nam jako olakšava život i omogućuje pristojnu egzistenciju za obitelji – reći će nam Petar Jakovčev, voditelj sektora Yacht service u škveru, te ponosno istaknuti kako je po majčinoj strani i sam izdanak loze Filipi.
Njegovi su preci gradili brodove od drva, a on se danas brine o redovnom održavanju i remontima brodova i jahti od 20 do 50 metara.
– Bavimo se sezonskim održavanjem plovila i refit projektima, odnosno potpunim preuređenjem brodova. Kada je riječ o redovitom sezonskom održavanju, imamo pravilo da se cijeli posao na brodu mora obaviti za sedam radnih dana, bez obzira na veličinu plovila. Toga se čvrsto držimo. Naravno, tu je riječ o izvlačenju broda, čišćenju trupa, nanošenju novog antifoulinga, izmjeni cink protektora, servisu motora... Refiti brodova mogu, pak, trajati i dulje od godinu dana, a važni su nam jer radno popunjavaju zimske mjesece koji su uvijek sušniji – kazuje Petar.
Dodat će kako obavljaju remont i održavanje svih vrsta brodova, od drva, čelika, aluminija i plastike, pri čemu im je poslovni model ključ u ruke. Veliku većinu radova obave njihovi radnici, jer u škveru imaju specijalizirane servise za mehaniku, elektroinstalacije, stolariju, stakloplastiku, bravariju, ali i kalafatsku radionicu.
Meštri za drvo
Kada o potonjoj govori, kod Petra prorade Filipi geni:
– Ostali smo među rijetkima koji znaju i mogu kvalitetno i ovlašteno od Hrvatskog registra brodova popravljati drvene brodove bez obzira na veličinu. Mijenjati madire, raditi konstrukcijske zahvate, pa i graditi cijeli brod. Zbog toga gotovo svi drveni brodovi koji plove Jadranom, od Istre do Dubrovnika, u naš škver dolaze na godišnji servis i popravke.
Petar nam je na kraju otkrio da sedmodnevni sezonski servis jahte od tridesetak metara stoji oko 10 tisuća eura, što se ne čini puno kada vidite kakvu infrastrukturu morate imati da se to odradi. Dodao je još kako je korona prošle godine privezala uz mulove veliki broj ribarskih i turističkih brodova, pa je podbacio i njihov priljev u Betinu na remont.
Na sreću, stvar su u velikoj mjeri spasili strani vlasnici jahti koji od krstarenja Jadranom nisu odustali, a bogme ni od sređivanja svojih plovećih ljepotana.
Uz novi travel lift od 440 tona betinski škver ima i dva manja, od 40 i 20 tona, pa iste usluge kao za velike brodove mogu pružati i za one manje, dužine do 20 metara. Na tom su planu dosad bili manje aktivni, ali je krajem prošle godine odlučeno da se i u tom segmentu napravi iskorak.
Slagalica uspjeha
– Nedavno sam postavljen za voditelja sektora Mini yacht service sa zadatkom da značajno proširimo opseg pružanja usluga održavanja i refita manjih plovila – kaže nam Ante Juričev Talijaš, pa odmah napominje kako je već i najava takvih usluga na facebooku škvera u samo nekoliko dana kliknuta 2500 puta, a njihov je cilj 100 brodova godišnje.
– Mislim da ćemo, unatoč koroni, to dobrim dijelom ostvariti već ove godine. To više što nudimo mogućnost da vlasnik broda sve obavi iz svoje kuće. Naš skiper će brod preuzeti, dovesti u škver, odradit ćemo servis i sve fotodokumentirati, te vratiti brod u njegovu marinu. Povoljna je okolnost što je u akvatoriju Šibenika i Zadra lociran najveći broj brodica i brodova vezanih u Jadranu, pa posla sigurno neće manjkati – zaključuje Ante.
Kako bilo, poslovni recept očito je mudro posložen. Veći dio novca stizat će od servisa i remonta velikih jahti i brodova, malo manji od servisa manjih plovila, značajan prihod od segmenta drvene brodogradnje i održavanja u kojem su gotovo nezamjenjivi, a uz sve to i prihod od poslovanja marine.
Ona je, inače, posebno lijepo uređena i hortikulturno oplemenjena kako bi se nautičari što ugodnije osjećali, to više što je maksimalno moguće odmaknuta od prostora na kojem se obavlja remont.
– Ta polivalentnost prihoda pokazala nam se vrlo značajnom, jer ako jedan segment ima privremeni zastoj, drugi održavaju likvidnost i normalno poslovanje. U tom smislu je korisno što su marina i škver u prostornom paketu – objašnjava nam poslovnu sliku Davor Slišković nakon što smo obišli sve kutke škvera i marine.
Kažemo mu da smo vidjeli dobro raspoložene radnike, sve odjevene u kombinezone s oznakom škvera, kako pedantno i organizirano odrađuju svoje dijelove posla na raznim brodovima.
Radnici s kopna
– Oni su najveća vrijednost škvera, vezani su uz njega i svjesni da svi ovisimo o kvaliteti pruženih usluga. U tom smislu betinski škver je doista ugodno mjesto za rad. Plaće su redovite, ali još nisam zadovoljan njihovom visinom, iako ih stalno pomalo dižemo. Prosjek je trenutačno oko 10.000 kuna bruto, no vjerujem da će ovi novi razvojni koraci pridonijeti njihovu daljnjem rastu – komentira Slišković, navodeći i zanimljiv stimulativan potez kojim privlače potrebne stručne radnike na otok.
– Oko 70 posto zaposlenih su s Murtera, a 30 posto ih dolazi iz udaljenijih mjesta. Najviše iz Vodica, Pirovca, Šibenika... Kako ti ljudi gube vrijeme u dolasku i odlasku na posao, ovisno od udaljenosti primaju dodatak na plaću od 300, 600 ili 1000 kuna. Naravno, uz plaćene putne troškove.
Odlazeći iz Betine i s Murtera, nakon cjelodnevnog obilaska najveće tvrtke na otoku, složili smo se da je politička mantra o potrebi dopune svake otočne sredine nekom gospodarskom aktivnošću koja nije gradnja apartmana, itekako potrebna ako se na otocima želi zadržati stanovništvo i udahnuti im novi život. Naravno, pod uvjetom da mantra konačno prestane biti mantra. I postane stvarnost.