Ulazeći u tvornički krug nekadašnjeg socijalističkog kaštelanskoga giganta Jugovinila, danas kompleksa uglavnom zapuštenih hala u vlasništvu Joška Berketa i Envera Moralića, ugodno nas je iznenadio novi putokaz s anglosaksonskim natpisom – Rand Shipyard.
To nam je znatno olakšalo put do lokacije dogovorenog posjeta jednom od trenutačno najzaposlenijih hrvatskih pogona u maloj brodogradnji, odakle se proteklih pola godine isporučuju otvoreni gliseri za cijelu Europu, SAD i Australiju.
Ta uspješna priča nije nastala preko noći. Organizaciji serijske proizvodnje prethodili su mjeseci pripreme, razvoj kalupa i alata, sve zajedno vrijednosti oko 2,5 milijuna kuna. Na stranicama Otvorenog mora prošle godine smo predstavili model Rand 27 Supreme, nastao u suradnji toga danskog proizvođača sa splitskom inženjerskom tvrtkom Advanced Solutions projektanta Fabjana Viđaka i menadžera Davora Paića.
Već tada smo pisali kako je u Vranjicu pored Splita već pokrenuta proizvodnja petmetarskog Randa Picnic 18, no sada je to napravljeno na još višoj razini, s planom da se u proces polako uključi i nešto od sedam većih modela koji se trenutačno rade u Španjolskoj.
Za dnevne izlete
Prva u nizu je sedammetarska Mana 23, potpuno novi model također nastao u hrvatsko-danskoj kuhinji. Pod krmenim sunčalištem je prostor za skrivenu klasičnu ili električnu pentu snage do 30 konja, tako da je cijena tog otvorenog plovila s porezom i motorom 54 tisuće eura.
Maksimalna brzina broda teškog 700 kilograma bit će 15 čvorova iako će, pogotovo u električnoj verziji, cilj biti ploviti što duže upola manjom brzinom. Kao i 30 tisuća eura vrijedan Picnic, kojih je već tridesetak napravljeno u Kaštelima, Mana će služiti za dnevne uzobalne izlete. Certificirana je za 12 putnika s isto toliko sjedećih mjesta tako da ima veliki turistički potencijal.
Sada već višegodišnji poslovni odnos Splićana s danskom obitelji Rand rezultirao je s 12 radnih mjesta i velikim potencijalom za širenje jer uz postojećih 900 kvadrata plan je udvostručiti kapacitete i broj zaposlenih. Davor Paić nam otkriva kako im je pošlo za rukom ono što mnogima u Hrvatskoj nije.
– Ova priča je potpuno drukčija od ostalih hrvatskih. Danci se ne boje planirati deset godina unaprijed i izjaviti da će postati veliki svjetski proizvođač kojeg će prepoznati distributeri širom svijeta. Ljudi zanemaruju činjenicu da bez lokalnog dilera neće biti prodaje. Hrvati su uglavnom proizvodili kopije talijanskih i francuskih brodova, a za izvoz je potrebno naći tržišnu nišu u kojoj ćeš biti prepoznat.
Mi smo prepoznali elektropogon i ekologiju, održivost i socijalnu interakciju. Za Manu smo odabrali domaću Kelteksovu smolu dobivenu reciklažom, a za interijer koristimo norveško drvo iz organskog uzgoja tvrtke Kebony, tako da će u kombinaciji s Torqueedo električnim motorom Mana biti najekološkiji brod do sada –objašnjava Paić.
Danska zastava
Za osnovnu kvalitetu plastike i gelcoata zaslužna je također kaštelanska tvrtka Brzoglas, specijalizirana za strojnu obradu i izradu modela. Kao kooperanti rade odličan posao, tako da će dio ljudi i alata uskoro preseliti iz Kaštel Novog uz Randov pogon da cijeli proces proizvodnje bude na jednom mjestu.
Trup se isporučuje u prepoznatljivoj sivoj ili bijeloj boji, a oprema stiže iz raznih izvora, od lokalnih distributera poput Unimara,Wasija, Meridian projekta i Jarušice pa sve do konzole iz Danske i jastuka iz Latvije.
Isporuka do kupaca u Sydneyju i Miamiju ide prilično jednostavno jer kamion sa standardnim brodskim kontejnerom od 40 stopa dođe do vrata pogona, ukrca teret i odveze se do Rijeke ili Monfalconea. Od tamo brodovi stižu na udaljena odredišta u roku od mjesec dana.
Objektivno gledajući, Randov Picnic je brodica vrlo jednostavnih linija i po dimenzijama slična našim pasarama, a opet se zbog dobre marketinške priče uspješno prodaje po nekoliko puta višoj cijeni. U svemu veliku ulogu igra i zemlja podrijetla. Naime, menadžment je procijenio da će proizvod imati višu cijenu ako nosi dansku zastavu pa se, nažalost, Hrvatska službeno nigdje ne spominje, čak ni na proizvodnoj pločici. A to za našu malu brodogradnju nije dobro, jer je konačan proizvod vrlo dotjeran pa ga bez problema kao bajbot kupuju i mnogi vlasnici megajahti.
