Brodograđevna priča u životu moga oca Jerka Marasovića započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kao ventil za smanjenje stresa. Radeći u Urbanističkom projektnom birou vodio je radove velikih razmjera na istraživanju i obnovi Dioklecijanove palače i povijesne jezgre Splita, što ga je potpuno zaokupilo. Radio je predano, uspješno i s puno žara, ali posao je nosio i dosta nerviranja, sukoba s neistomišljenicima, stresa. Shvatio je da mora naći balans u nečemu što voli i što će ga opuštati. Kako je oduvijek sanjao o vlastitom brodu, a sa skromnim primanjima ga nije mogao kupiti, odlučio ga je sam sagraditi.
Kantir u srušenoj kući
Da bi mogao započeti s gradnjom, prvo je morao osigurati adekvatan prostor. Uredio je radionicu u kući svoga djeda Jere koja je...