U jedriličarskim krugovima lani je s nevjericom dočekana vijest o teškoj havariji Zelenka, legendarnog mikrotonera pod zastavom Labuda koji – što zbog svojih dimenzija i boje, što zbog osebujne posade, ali i redovitog sudjelovanja na regatama od Istre do Dubrovnika – već desetljećima uživa kultni status i pobire simpatije gdje god se pojavi.
Zelenko, odnosno Bob ‘n’ Rock, kako se službeno zove, najmanji je konkurentni regatni brod u Hrvatskoj, a u splitskim krugovima uživa status legendarne jedrilice, jer mnoge su generacije, otkako je još sredinom 70-ih stigao u uvalu Baluni, stekle prva jedriličarska iskustva upravo na tom sjajnom prototipu mikrotonera od 5,95 metara.
Izlet na škrape
A Zelenko lani baš nije imao sreće: prvo mu je na Mrdujskoj regati pao jarbol, a onda je, sredinom listopada, umalo završio blistavu karijeru kada ga je jaka bura ispred Rogoznice bacila na škrape i umalo razbila u komadiće. Na brodu su tada bila dva od tri standardna člana posade – Jere Vidović i Mario Smoljanović Smoje, a samo su pribranost i iskustvo spomenutog dvojca spasili brod od potpunog uništenja.
– Dva oblaka su se sudarila, odjednom je nastalo 50 čvorova vitra, a mi smo se našli na nezgodnom mistu, u kanalu na izlazu iz Rogoznice. Pomelo nas je kao metlom, nismo mogli ništa napravit i u času nas je bacilo na sike – kaže Smoje i dodaje:
– Je, bilo je upozorenje za 50 do 70 čvorova bure, ali išli smo na regatu na Dugi otok i mislili smo da možemo izletit na more prije bure. Da smo isplovili 10 minuta ranije ili kasnije, sve bi bilo u redu.
Sve se odvilo u nekoliko minuta: Jere i Smoje spustili su jedra, bacili sidro, pokušali upaliti motor, ali avaj – Zelenko je u tili čas završio na škrapama. Bura ga je bacila i uglavila između tri sike, došlo je do proboja mora, a kolombu je potpuno izbilo.
Operacija izvlačenja
– Nismo se zbog kolombe mogli maknut, a onda bi nas svaki novi val nasađivao na siku i razbijao. Četiri dana brod je bio na sikama, da je neki drugi, završio bi u komadićima, ali Zelenko je iznimno čvrste konstrukcije i izdržao je. Uspjeli smo ga nas dvojica na ruke dignut jedno pola metra, fiksirat na kolombu, a kad se more smirilo, napunili smo ga pur-pjenom i začepili rupe. Onda nas je Špirko iz Mornara povezao s vlasnikom obližnjeg ribogojilišta, koji ima mali dvotrupac s dizalicom.
Namjestili smo Zelenka, pobacali palete po sikama, on nas je povukao na bok i izvukao. Oteglio nas je do prve skalade, Mate Arapov dao nam je trailer, Žele Jeličić, treći član posade, posudio je neki kombi i tako smo Zelenka uspjeli odvesti u Split – govori o akciji spašavanja Jere Vidović.
Zelenko nije bio osiguran, pa su Smoje, Jere i Žele uz minimalan budžet ove zime sami prionuli na popravljanje, a kako su sva trojica prilično vješta s rukama i plastikom, brod je usprkos znatnoj šteti ovih dana napokon doveden u prvobitno stanje. Uskoro bi trebao biti spreman i za prve regate.
Prvi do Visa
Inače, Zelenko je kao prototip izgrađen 1974. u Italiji i bio je svjetski prvak u svojoj klasi. Kada je zbog novih pravila ispao iz klase, u Hrvatsku ga je 1976. doveo Bana Vrščaj, kao jednu od prvih plastičnih regatnih jedrilica. Godine 1979. Zelenka je kupio Edo Smoljenović , poznatiji kao Edo Vjetar, i jedrio je na njemu idućih 10 godina.
– Brod je ekstremno lagan, odličan i brz po malom vitru, a sjećam se da je 80-ih na jednoj Viškoj regati bio prvi na etapi od Splita do Visa. Bilo je tada malo plastičnih regatnih brodova u Hrvatskoj, pa je Zelenko bio jedan od bržih, usprkos veličini. Taj je brod zanimljiv jer se na njemu uvijek puno jedrilo, svaki dan bismo u dvi ure išli s njim vani, a nije bilo pitanje tko će doći na brod, jer svatko je mogao doć i jedrit.
Bio je pravi klupski brod, generacije u Mornara na njemu su naučile jedrit. Mislim da nijedan brod kod nas nije napravio toliko milja, što po regatama, što na điti. Bili smo montirali i trapeze na njega, a ja sam ga prilagodio i za samačko jedrenje, pa je bio među prvim našim jedrilicama na kojima se moglo solo jedriti. Prodao sam ga 1994. Nevenu Galiću, a on ga je kasnije prodao Smoji i ekipi. Drago mi je da je Zelenko ostao u Splitu i u rukama ljudi koji znaju jedrit i jedre – kaže Edo Vjetar.
Hendikep motora
Današnji vlasnici zajednički su kupili Zelenka od Nevena Galića 2008. godine, i to za 4000 eura. Kad su čuli da je na prodaju, nisu previše dvojili, jer na tom su brodu naučili jedriti, s njim su prošli sve regate i jednostavno su se zaljubili u njega. Dobili su i povoljne uvjete – brod su mogli otplatiti na rate, što je za posadu ograničenog budžeta bio presudan faktor. Od te 2008. godine, dinamični splitski trio redovito nastupa sa Zelenkom na svim regatama na koje ih puste.
– Zbog dimenzija broda i činjenice da nemamo unutrašnji motor ne puštaju nas na odobalne regate, tako da ne možemo na Komišku, Višku ili Sušac. Na Sušac nas je jednom pustilo i tada smo bili četvrti, a na ove druge pučinske regate znamo ići kao pratnja, za svoj gušt – govori Željko Jeličić.
Brod je registriran na člana Labuda Jeru Vidovića i jedri pod zastavom toga kluba, a iako Zelenko (a ni posada) nisu tipični predstavnici Labudove regatne flote, uživaju punu potporu čelnika kluba.
– He-he, pa je, izlaze nam ususret jer predstavljamo klub i nastupamo na regatama na kojima nema nikoga iz Labuda. Idemo na Senjsku, Lošinjsku, Kup Elafita, nastupili bi i na ovoj Dugootočkoj da nas nije razbilo – objašnjava Jere, a Žele dodaje: – Gdje god dođemo, najmanji smo brod, pa poberemo simpatije.
Slaba konkurencija
U Hrvatskoj uz Zelenka postoje još dva mikrotonera, ali rijetko ih se može vidjeti na regatama. Drugih malih brodova do osam metara ima, no malo je koji aktivan kao Zelenko.
– Svi imaju neke obaveze, obitelji, djecu, poslove, pa rijetko kad imamo na regatama konkurenciju u svojoj klasi. Zof (brod Elza ) zna ići na regate, Orlandini (For Gas) dođe, tu su i Makarenići (Republika Broč), ali to je otprilike to što se tiče naše konkurencije. Tu je i Tomo Bašić sa svojim Seascapeom, ali on leti, ne možemo protiv njega. Sve u svemu, šteta – toliko brodova, toliko ljudi, a nitko po regatama – kaže Žele.
Iako sada još na važima u Labuda, Zelenko će uskoro biti spreman za porinuće. Grubi radovi su gotovi i slijedi završno glancanje, a do 1. travnja, kada će Labudovu lučicu okupirati flota Split Olympic Sailing Weeka , brod mora biti u moru. Prva regata na kojoj će legendarni mikrotoner ove godine zajedriti bit će Hvarska, a tročlana posada ove godine prvi put namjerava upisati i jedan međunarodni nastup – plan im je otići na tršćansku Barcolanu.