Broj plovila u Jadranu nikada nije bio veći. Prema podacima iz Ministarstva mora, uz 122 tisuće domaćih brodica i 2655 jahti prisutnih tijekom cijele godine, u srpnju i kolovozu u Jadran će ući više od osam tisuća stranih plovila, dok još desetak tisuća stiže u ostalim mjesecima.
Sve veći pritisak pretvara popularna nautička odredišta u kažine koji nisu za svačiji ukus, pa se iskusniji moreplovci nastoje sakriti daleko od buke i meteža. Uz linijske i turističke jedrenjake, veliki dio pomorskog prometa čine i sve brojnija taksi plovila.
Prema posljednjim podacima, Jadranom plove 1273 brodice namijenjene dnevnim izletima, te još 1849 za iznajmljivanje. U evidenciji Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture statistički ne prate rast toga segmenta brodica kroz godine, ali je on vrlo primjetan u svakom dalmatinskome mjestu.
Stroža pravila
Uz osiguranje novih privezišta na rivama i marinama važan segment na kojem se intenzivno radi posljednjih mjeseci je podizanje opće razine sigurnosti. Kao naslabija točka upravo je označen najam i prijevoz putnika pa će u idućoj sezoni na snazi biti puno stroža pravila. Pomoćnik ministra pomorstva zadužen za sigurnost plovidbe i nekadašnji lučki kapetan iz Senja Siniša Orlić kaže:
– U procesu smo donošenja novog Pravilnika o brodicama i jahtama kojim ćemo napraviti značajne promjene. Sve što zapazimo u praksi redovito bilježimo, te ćemo nastojati promijeniti. Svi novi brodovi morat će to zadovoljiti, a stari će se u roku godinu ili dvije morati prilagoditi novim pravilima. Svjesni smo svih trenutnih problema s plovilima za prijevoz putnika, dosta toga je propisano i sadašnjim pravilnikom, ali morat ćemo lučkim kapetanijama poslati naputak za jaču primjenu – navodi Orlić.
Plovidba po danu
Zajedno s kolegom Boškom Ercegovcem, načelnikom sektora upravnih i stručno tehničkih poslova, naveo nam je dijelove slagalice budućih pravila za sigurniju plovidbu Jadranom. Među ostalim, i zbog prošlogodišnje tragedije i sedam poginulih na malom gumenjaku kod Šipana, pneumatska plovila su pod posebnim povećalom.
– Vjerojatnost noćnih sudara pokušat ćemo smanjiti pa će sva plovila morat imati svjetlo bolje vidljivosti sa stalnim izvorom napajanja ili će moći ploviti samo po danu. Uvest ćemo i obvezu nošenja sigurnosnih prsluka za sve putnike na gumenjacima, osim na malim bajbotima koji ne glisiraju. Ako se u javnoj raspravi pokaže opravdano, prsluci možda postanu obvezni i na ostalim gliserima. Svaki putnik morat će imati odvojeno sjedalo ili klupu, širine pola metra s rukohvatima. Hoće li cijeli putnički prostor morati biti natkriven krovom ili tendom to ćemo tek odlučiti. Za skipera je od toga možda važniji dobar vjetrobran – objašnjava kapetan Orlić.
Kontrola leta
Kako bi se izbjegli sudari, nadzor kretanja velikih plovila obavlja se pomoću Automatskog identifikacijskog sustava (AIS), koji na VHF frekvencijama svakih nekoliko sekunda svima uokolo šalje osnovne podatke o brodu, brzini i smjeru. Tehnologija je davno razvijena za trgovačku mornaricu, obvezna je i za sva putnička plovila na redovitim linijama, a pitanje je bi li njezina primjena na manjim komercijalnim plovilima mogla pomoći u podizanju sigurnosti.
– Da vidite kako ljeti to izgleda na ekranima Službe za nadzor pomorskog prometa (VTS) shvatili biste da je to nemoguće provesti. Uvođenje AIS-a ne bi donijelo ništa. Brodovi su prebrzi i jednostavno ih je previše da bi se moglo nešto napraviti. Trebalo bi zaposliti najmanje 50 ljudi da prate cijeli sustav – kaže Ercegovac, uz napomenu kako će u budućnosti svako plovilo imati GPS uređaj, što će otvoriti nove mogućnosti nadzora.
Visok postotak prekršaja
Za sigurnost kupača je najvažnija zabrana glisiranja unutar 300 metara od obale, no to se pravilo gotovo svakodnevno krši. Morski skuteri su predvodnici u tome metežu i jedan od načina njihova obuzdavanja je daljinsko gašenje motora kad se približe zabranjenoj zoni.
– Najviše će pomoći stalno prisustvo kapetanije, kao kod prekrcaja gdje smo čestim kontrolama uveli red. Djelatnici kapetanije su prošle godine napravili 10 tisuća zapisnika, te je 2500 plovila bilo u nekoj vrsti prekršaja što je vrlo visok postotak. Nama je glavni problem što smo kadrovski i tehnički prilagođeni za četiri milijuna ljudi, a ljeti nemamo dovoljno kapaciteta.
Prošle godine smo pokrenuli medijsku kampanju s jumbo plakatima, a ove godine idemo s radijskim i televizijskim spotovima da podignemo razinu opreza kod nautičara. Dovoljno bi bilo da pročitaju pomorsku prognozu prije plovidbe jer statistika pokazuje da ovisno o vremenskim prilikama broj pomorskih nesreća u sezoni raste i pada za 30 posto – objašnjava pomoćnik ministra Orlić.
Minimalni tehnički uvjeti
Jedan od najprisutnijih nautičara na srednjem Jadranu je Luka Colnago, jedan od pionira morskog taksiranja i brodograditelj koji je u proteklih 12 godina proizveo 50 aluminijskih glisera. Njegova plovila sa zatvorenim putničkim prostorom i unutrašnjim dizelašem daleko su iznad propisanih minimalnih tehničkih uvjeta, no za njih vrijede ista pravila kao i za otvorene gumenjake bez sjedala kojima se turisti prevoze do dalekih lokacija, poput Biševa.
– Od 500 brodova za najam u splitskom bazenu 450 ih nije prilagođeno prijevozu putnika. Da se razumijemo, razina sigurnosti na većim gumenjacima nije loša. Skiper i putnici su izloženi suncu i vjetru i u sedmom i osmom mjesecu se to može nekako podnijeti, ali zamislite kako je voziti duže ture u hladnijim mjesecima. Kako bi se osjećali putnici da autobus za Zagreb vozi bez krova – pita se Colnago koji je o tome više puta razgovarao s odgovornim osobama u Hrvatskom registru brodova i Ministarstvu.
Kazne za prekrcaj
Najnovije izmjene zakona bi trebale jasno propisati kriterije za prijevoz putnika, ujednačiti praksu u svim kapetanijama i uvesti malo više reda iako su kontrole policije i kapetanije vrlo česte. Svaki prekrcaj putnika se kažnjava s pet tisuća kuna i malo tko se želi kockati. No, to je vlasnike većih plovila, poput Colnaga, dovelo u lošiju tržišnu poziciju.
– Zakon je zakon i treba ga poštovati. Dozvola za 12 putnika i dva člana posade je na papiru ista za sve, iako nekima ljudi sjede na tubusima. S brodom od 40 stopa granica isplativosti za turu od Splita do Biševa je 140 eura, a neki voze i za 100 eura po osobi. Velikima se to ne isplati pa onda posao ostaje brodovima upitne sigurnosti – zaključuje Luka Colnago.