Hladna zima na istoku Azije najbolje ukazuje na važnost sigurne opskrbe prirodnim plinom za svaku zemlju koja drži do svojih nacionalnih interesa, sigurnosti i konkurentnosti gospodarstva i spokoja svoga stanovništva.
Američki dobavljači ukapljenog plina, kao i svi drugi izvoznici tog energenta, u ovako povoljnim sezonskim cjenovnim uvjetima na azijskom tržištu kakvi su sad, žure se sa svojim punim tankerima čim prije stići na konačna odredišta za iskrcaj. Naime, cijene plina u Aziji „nenormalno“ su primamljive – dosežu čak i do 1300 dolara za tisuću m3!, piše Geopolitika News.
Međutim, zbog ograničenog propusnog kapaciteta Panamskog kanala, koji je najbliži put do Azije za američke proizvođače LNG-a s atlantske obale, tamo već tjednima traje velika gužva a brodovi za prijelaz u Tihi ocean i obratno čekaju i po dva tjedna. S druge strane, američki konkurenti s Bliskog istoka, Rusije i Australije takvih problema nemaju zbog geografskih razloga.
Dalekovidnost Rusije, koja je u proteklih desetak godina pokrenula perspektivne projekte za proizvodnju LNG plina na poluotoku Yamal na svom Arktiku („Yamal LNG“ 1 i 2) i za njih izgradila i prvu svjetsku flotu LNG tankera-ledolomaca, upravo sada najbolje dolazi do izražaja.
S tog LNG terminala ruski su tankeri ukapljeni plin do sada prevozili u smjeru zapada tj. u Europu, a odatle su ga tamošnji trejderi razvozili gdje je trebalo, najčešće u Aziju, ali nerijetko i na istočnu obalu SAD-a.
Poznato je, naime, da su SAD uvele sankcije protiv Rusije, između ostalog i na njezine izvozne energetske projekte poput plinovoda, pa su visoki ruski dužnosnici u šali znali govoriti kako su Zapadni prijevoznici dovodili plin iz EU u SAD, ali da to nije moglo promijeniti činjenicu da su molekule toga plina ipak ruske, piše Geopolitika News.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE OVDJE