Full Pelt na engleskom znači najbrže moguće, a upravo tu karakteristiku želio je Englez Stephen Fein kada je kod dizajnera i brončanog flying dutchmena s Olimpijade u Los Angelesu Joa Richardsona naručio gradnju unikatnog karbonskog monotrupca od 36 stopa. Brod je nakon 4000 radnih sati porinut 2004. godine i odmah je počeo nizati pobjede na regatama, ali vlasnik je zapao u financijske probleme pa ga je prodao u Švicarsku.
Kada je nakon nekoliko godina novi gazda odlučio prijeći na jedrenje u višetrupcima i ponovno oglasio prodaju Full Pelta, na scenu je stupio Ante Antunović, splitski jedriličarski lisac poznat po tome što je na Jadran uvijek dovodio tehnološki i dizajnerski najmodernije brodove, te s njima redovito pobjeđivao na domaćim regatama.
Najbrži do Komiže
Primjerice, Mrduju je prvi put dobio s brodom Nautilus 1988., potom s Asom Kupa 1996. i 1998., te s Angelom Rossom 2012. Full Pelt u Split je došao u lipnju prošle godine, a u drugom dijelu sezone bio je spreman za regate. Da je riječ o jednom od najbržih brodova na Jadranu, odmah je bilo jasno. Full Pelt lani je bio najbrži na drugoj etapi Viške regate, a ove je godine, na otvaranju sezone, trijumfirao na Komiškoj regati, i to s pobjedama u obje etape. Armatore iz Jedriličarskoga kluba Split ispričao nam je kako je došlo do akvizicije Full Pelta i koji su mu planovi s tim brodom.
– Pratio sam ga od trenutka dok je bio na crtaćem stolu. Zanimaju me novi dizajni i tehnologije, a ovaj je izgledao kao pravo tehnološko čudo. Bio je najavljen kao brod koji će glisirati u orcu, što se na kraju ipak nije dogodilo, ali vidio sam da se radi o inovativnom brodu, vrlo brzom, kojemu ne treba puno ljudi da bi dobro jedrio, što je u današnje vrijeme ključno.
Uočio sam da je vrlo jednostavan za jedrenje, s malim izborom jedara i velikim stabilitetom na račun pomične kobilice. Kada je tek napravljen, nije bilo smisla razmišljati o njemu, jer nije građen u seriji i to je koštalo izvan pameti. Stalno sam, međutim, pratio što se događa s njim, kako prolazi na regatama, a 2010. godine primijetio sam da je oglašen za prodaju.
Što se potom dogodilo?
– Nakon nekog vremena vidio sam da se pojavio na jednoj regati u Švicarskoj te sam, čeprkajući po internetu, doznao da je novi vlasnik Jan Eckert, dobrostojeći pasionirani jedriličar iz Švicarske koji jedri u raznim klasama. Stupio sam u kontakt s njim. U jednom trenutku Eckert je obznanio da kreće u novi projekt, u jedrenje u klasi Decision 35, na karbonskim višetrupcima najnovije generacije.
To ga je preokupiralo, tako da za Full Pelt jednostavno više nije imao vremena, pa je brod bio razmontiran u hangaru. Poslao sam mu e-mail i upitao ga bi li ga prodao, na što je on potvrdno odgovorio. Otišao sam u Švicarsku pogledati ga, a čim sam ga vidio, znao sam da je to – to, da je to brod koji zaista želim.
Cijena ispod cijene
Cijena je sigurno i dalje bila vrlo visoka?
– Eckertu je bilo jako drago kad je vidio da ja znam o brodu više podataka nego on, bilo mu je stalo do toga da brod ode u dobre ruke. Meni bi bilo nemoguće kupiti ga po nekoj realnoj cijeni, ali on mi ga je prodao onako – jedriličarski, i brod je u lipnju prošle godine stigao u Split.
Malo ste ipak pričekali s odlaskom na regate?
– Netko drugi odmah bi krenuo s jedrenjem, ali ja sam ipak prvo želio taj brod dovesti u savršen red, da bude konzerviran, sređen, zaštićen od svega, da se renovira što je potrebno i da se na njemu može bezbrižno jedriti. Da na regati ne razmišljaš dovodi li te neki komad opreme u opasnost. Bilo je dosta posla, ali isplatilo se, jer takav je užitak jedriti na njemu u odnosu na druge brodove da je to nemjerljivo.
Bilo je dosta posla oko pripreme, tako da smo lani odjedrili samo drugi dio sezone. Brod se odmah pokazao kao dobar, ali tu ima još puno prostora za napredak, jer svi se još učimo jedriti na njemu.
Možete li ga usporediti s vašim prijašnjim brodom Angelom Rossom?
– Angelo Rosso zahtijevao je posadu od deset ljudi, i to da ih barem osam jako dobro zna što radi na brodu. Full Pelt je jednostavan za upravljanje i posada od šest-sedam ljudi normalno jedri na njemu, s tim da trojica mogu biti više balast nego radnici. Nema puno jedara, jednostavan je, sve je na rollovima. Upravo ta njegova jednostavnost najvažniji je dio priče.
Koje su mu tehničke karakteristike?
– Trup i jarbol su u karbonu, jer brod inače ne bi mogao podnositi izrazito velike sile. Kobilica je ljuljna, ide 55 stupnjeva desno i lijevo, znači ukupno čak 110 stupnjeva okreta, što ima rijetko koji brod, uključujući i najmodernije maxije. Naravno, da bi to funkcioniralo, sa strane ima dva daggerboardsa kojima drži kut da ne bi zanosilo brod.
Ljuljnu kobilicu pokreću dva sustava: struja i hidraulika. Strujom se kolomba za deset sekundi prebaci s jedne na drugu stranu. Hidraulikom, odnosno ručno, to ide malo sporije. Jarbol je karbonski, Švicarac ga je naknadno produžio i to je zaista umjetnički rad.
Nema pataraca koji ga osiguravaju, samo dva krmena štraja za finu regulaciju. Statički on stoji sam bez ičega, zateže se hidrauličnom pumpom koja mu je ugrađena u peti, nema klasičnih štiranata (zateznika), samo pumpanjem hidraulike dobiva tenziju u sarčama kolika je potrebna. Jedrilje je vrlo jednostavno: glavno jedro, jedan flok, drifter, code zero i dva genakera. Od toga je sve osim velikog genakera na rollu.
Užitak i izazov
Koja ekipa jedri na brodu?
– Imamo stalnu jezgru: tu su Marko Višić, koji je godinama sa mnom, on je na kormilu, zatim Igor Pjacun, s kojim jedrim preko 20 godina, Boris Tomić, moj jedrar iz Zagreba, Nenad Morović, zadužen za rad s instrumentima, i Roko Štambuk na provi.
Tu su još Ozren Marušić, koji je puno pomogao oko tehničkih stvari na brodu, zatim Lovre Božajić, te Ravi Copić, ultrafini jedriličar koji, kad nema drugih obaveza ili ne ide svojim brodom, dođe kod nas, jer i njemu je jedrenje na Full Peltu veliki užitak i izazov.
Po kojim je uvjetima brod najbolji?
– U odnosu na druge brodove najbolji je niz vjetar, laškanih škota. Ali po svim uvjetima može se nositi s bilo kojim. Naravno, kod jedrenja uz vjetar neki dosta veći brod bit će brži. Po jakom vjetru brodovi duži od 50 stopa mogu biti brži, ali laškanih škota teško koji brod može biti brži od Full Pelta. Naravno, ako pogriješiš, pobijedit će te i lošiji brod, a treba, naravno, uvijek imati i malo sreće.
Najvili ste odlazak na Barcolanu. Čemu se tamo nadate?
– To nam je centralni projekt ove godine. Na Barcolani su uvjeti čudni, ako je vjetar lagan, puno je brodova konkurentno, a ako je vjetar jak, prednost imaju oni s dugom vodnom linijom.
A tamo se skupi dosta maxija, od kojih su neki duži od 100 stopa. Sve ovisi o uvjetima, ali u grupi se svakako smijemo nadati dobrom rezultatu, a što se ostalog tiče – vidjet ćemo. Ipak, samo otići na Barcolanu već je doživljaj i fešta.
Je li Full Pelt brod za cijeli život?
– Da, kažem da je, ali svi mi se na to smiju jer meni je ovo već šesti brod. Bio je Stag (Nemo), Nautilus, As kupa, UFO, Angelo Rosso i sada Full Pelt. Mislim da je ovo zadnji, jer nešto inovativnije među jednotrupcima teško da ću više moći naći, ili si priuštiti. Čini mi se da je ovo zadnja stanica.
Uz to, Full Pelt otpočetka ima neku dobru karmu. S nekim brodovima sve ti krene naopako, a ovdje uglavnom sve ide dobro. Rekao bih da je ovo brod sretnog trenutka.
Predstavite kratko svoje prethodne jedrilice.
– Mali Stag 24 kupio sam prije 35 godina, a to je bio brodić od sedam metara, koji je u tadašnjoj konkurenciji išao kao lud, bio je odličan. Nakon toga imao sam fantastični Nautilus, s njim smo osvojili Mrdujsku regatu, što je s brodom od osam metara bio velik uspjeh.
Asso, UFO i Angelo Rosso isto su bili sjajni brodovi, svaki od njih obilježio je vrijeme u kojem je jedrio. Ali, Full Pelt je ipak jedan tehnološki korak ispred svega toga, nešto posve drukčije.
Kralj bonace
Oduvijek dovodite tehnološki i dizajnerski napredne brodove u Hrvatsku. Otkud saznanja o njima?
– To uđe u krv, postane način života. Meni je brod stil života, uživam boraviti na moru i more mi je, kao medij po kojem ploviš, sjajno. A onda, zašto ne ploviti što brže i iskorištavati tu mogućnost koju ti vjetar daje. Zato su me uvijek zanimali brodovi koji su napravili neki tehnološki iskorak, koji će biti brži.
Slično su, na primjer, razmišljala braća Pešut, oni su za svoje vrijeme bili avangardni i od njih sam puno naučio o brodovima. S druge strane, uvijek sam pratio što se događa u svijetu jedrenja, što se događa s novim projektima, tako da i danas znam za gotovo svaki novi brod koji se projektira.
Svaki dan se događa nešto novo, pa treba biti informiran, pratiti literaturu i publikacije. Još nešto je bitno: kad si svaki dan na brodu, kad o njemu aktivno razmišljaš, ti ga osjetiš. Kad se ujutro probudiš, a brod ti je u mislima, ideje za poboljšanja dolaze same.
Ako o nečemu intenzivno misliš i želiš, to se i ostvari. Svakom svom brodu pristupao sam studiozno, uvijek sam puno pažnje posvećivao pripremi broda, njegovu tehničkom stanju. Kada bih odlazio jedriti, nisam morao razmišljati o opremi, jedrima, konopima, bocelima.
U jedriličarskim krugovima zovu vas kraljem bonace. Zašto?
– I s manjim brodom možeš pobijediti po manjem vjetru, dok se ne razvijaju pune brzine i dok brodovi ne plove brzinama kolike su njihove vodne linije. U suprotnom bi veći brod uvijek pobijedio manji. Zato je trebalo imati manji brod koji će po manjem vjetru prevariti favorizirani veći brod.
Ako puše jači vjetar, teoretski se i prije starta regate prilično točno može pogoditi kako će koji ulaziti u cilj. E, ali ako je manje vjetra, tada se karte malo drugačije dijele. Zato sam uvijek imao mali brod koji po malom vjetru ide izvrsno, koji može ostvariti prednost dok je vjetar slab. Ali, primjerice, As kupa izvrsno je išao po malom vjetru, dok je u isto vrijeme bio i izraziti vitraš, kad bi zapuhalo – on bi poletio.
Full Pelt nije brod koji baš ljubi bonacu, trebaju mu barem tri čvora vjetra da krene, a po konceptu je brod kojemu odgovara jači vjetar. Dakle, nešto sasvim drukčije od Angela Rossa. Meni je, međutim, na Full Peltu najvažniji užitak jedrenja. Nije mi toliko važno što puše, niti rezultat na regati.